Umornih nogu hodim prašnim cestama
I pjevam turobnu pjesmu zlatnim pticama:
I pjevam turobnu pjesmu zlatnim pticama:
Ptice nemaju polja, ni vinograda rodnog, ni kuće;
Ne žanju njive svoje, ne gaze u kacama grožđe.
Ali ih zora budne nalazi, s pjesmom u žutome kljunu.
Okisle od pljuska u gori, one se kriju med lišće.
I ti si, dušo moja, ptica pokisla; crna
Ptica u mraku. Da.
Preda te nije, na vidiku, postavljena trpeza teška
S bogatim jelom i vinom. Ti nemaš ni prazne čaše.
Tebe su gazili, gazili, kao po ulicama blato.
Dušo, ptico zlatna!
Dragutin Tadijanović
