Naš kraj je zvanka brižan, prez polja i prez vode,
i sunce u njem pali, kamenje u njem gori,
a svaki mu čovik za kruh se mučno bori,
za goli svoj život, za malo lih slobode.
i sunce u njem pali, kamenje u njem gori,
a svaki mu čovik za kruh se mučno bori,
za goli svoj život, za malo lih slobode.
Svejeno nan je drag ti oštar kamnik svaki,
i skasi i pećine i doci i doline,
sve muke i sve patnje i sunca zraki jaki,
a uko svega more, ko gledaš od miline.
Zaš mis mo dica sunca i vina crlenega,
i mora velikega i juga teple krvi.
Kad ulika urodi, to dar nan je od Boga,
kad loza nan ponese, na svitu mi smo prvi.
Svo srebro ča se svitli, svo zlato ča je kadi,
je manje milo srcu od litice i krasa:
Svi naš život je vezan oko trdog skasa,
di su nan ustali dani mladi.
Mate Balota
