BEZ NJE

U kutu svakom jeca sjećanje.
Na klaviru tipke čekaju.
Male njene ruke mrtve su.
Bez nje: sam sam.

Spomen nosi miris proljeća.
Suza budi sliku prozora:
na njoj lice moje djevojke.
Ruku. Pozdrav.

Oko groba šume jablani.
Na dnu groba leži
Mirjana.

Plačem. Raste cvijet, pun otrova.
Zašto živim.

Vladimir Kovačić

Hum