Svakog dana prolazim pored svjetionika
svi su drugi signali ipak manje vrijedni
osamio se na rtu kojemu više ne treba
valovi su već smirili nasrtaje na njegovo podnožje
zaboraville su ga i ptice koje se uvijek s nekim druže
ništa od vatre nije preostalo da mu jede utrobu
zemlja drhti kao u nepouzdano doba stvaranja
gledam na njega kao na vrijeme čiste svjetlosti
sva su njegova stanja izmijenila ključne riječi
svakoga dana pored njegova pogašenog pogleda
sve više i sam postajem svjetlo koje se iz njega iselilo
u svim nijansama, od bijelo bijele do tamno tamne
opsjedaju me njegove mjere koje bih htio pojasniti
preuzimam njegova svjetla poput pošte
bez adrese i bez potrebe da je ima
Jakša Fiamengo
 |
| Makarska - Svjetionik Sv Petar |
