Sad moja majka putuje. Majke su uvijek na putu
one putuju od sinovljeve košulje do košulje,
od dugmeta do dugmeta na kaputu,
one putuju tlapnjama svoje djece,
njihovim restoranima i sobama.
Slijede ih.
Majke žive pod suncem sinova i tihih pjesama.
Majke su dragi slabi svemiri što vječno odlaze
u neku lijepu neizvjesnost, u malu tjeskobu,
one pišu pisma koja nikada do kraja ne znamo.
Male daleke majke što ih katkada slutimo.
Sve naše majke o kojima šutimo.
Koje nas uvijek s nama samima uspoređuju.
One neprekidno putuju u neku potajnu suštinu,
one se nikad iz uličica ljubavi ne miču
pa ipak, one su uvijek na putu u svijet: svome sinu.
Od nade do nade, od pažnje do pažnje, u tminu.
Milivoj Slaviček
one putuju od sinovljeve košulje do košulje,
od dugmeta do dugmeta na kaputu,
one putuju tlapnjama svoje djece,
njihovim restoranima i sobama.
Slijede ih.
Majke žive pod suncem sinova i tihih pjesama.
Majke su dragi slabi svemiri što vječno odlaze
u neku lijepu neizvjesnost, u malu tjeskobu,
one pišu pisma koja nikada do kraja ne znamo.
Male daleke majke što ih katkada slutimo.
Sve naše majke o kojima šutimo.
Koje nas uvijek s nama samima uspoređuju.
One neprekidno putuju u neku potajnu suštinu,
one se nikad iz uličica ljubavi ne miču
pa ipak, one su uvijek na putu u svijet: svome sinu.
Od nade do nade, od pažnje do pažnje, u tminu.
Milivoj Slaviček
 |
| Somewhere over the clouds |
