Danima već kiši i ako tako ostane
zaboravit ćemo sve što smo znali o strukturi kamena
i utjecaju mora na njegove vapnenačke izazove
u ravnovjesju sila koje smo na otoku upoznali
u kosom računanju mjera, pred nakrivljenim brodovima
više nećemo znati ni odakle smo ni gdje ćemo sutra
potražiti ono što će ostati od svega
s čime prolazimo znanim nam mjestima
nekad smo znali razlikovati presvlaku neba od one noćne
a sad nam se sve više čini da smo mi ta granica
gdje se stijena pretvara u more i gdje se
more utječe stijeni kao svom konačnom odredištu
tu gdje se već stoljećima okupljamo rastvara se kamen
i već su pomiješane sve mjere kojima smo zadati
upisani smo u njihove mijene kao u knjigu od postanka
u preglasnim odjecima i sami smo sve nerazgovijetniji
dok bljeskovi razrezuju već dotrajala obzorja
i more se podiže do vrhunca zapijenjenosti
sve oko nas i sve od čega smo
ne osjećamo drugačije nego kao pustolovinu
kao uzbudljivu morsku nelagodu
Jakša Fiamengo
 |
| Pučišća - Brač |
