Na nekoj dugoj šetnji gradio sam svijet.
Stvarao sam ga i slagao od različitih
dijelova.
Podizao sam neke gradove, sadio drvorede.
Puštao sam leptire i paperje po livadama
kojih nije bilo.
A vidio sam te livade, znam pouzdano,
vidio sam ih.
Bile su ravne i zelene pune stobojna cvjeća.
A sada odjednom ničega, ni gradova, ni drveća,
ni livada.
Samo prazan, nevidljiv vjetar prolazi
i ne kaže ništa.
Vjetar me dodiruje. Jesam li tu ili nisam?
Opipavam se i gledam je li sjena pored mene.
Što god izgradim, sve isčezne, sve se ugasi
i raspline.
Kakva je to opaka igra, kakva okrutnost?
Kakvi dani i kakva svjetlost koja sve stvari
izobličuje?
Kakva je to nepojmljiva šetnja na koju se
nisam ni zaputio?
Nikola Milićević
Stvarao sam ga i slagao od različitih
dijelova.
Podizao sam neke gradove, sadio drvorede.
Puštao sam leptire i paperje po livadama
kojih nije bilo.
A vidio sam te livade, znam pouzdano,
vidio sam ih.
Bile su ravne i zelene pune stobojna cvjeća.
A sada odjednom ničega, ni gradova, ni drveća,
ni livada.
Samo prazan, nevidljiv vjetar prolazi
i ne kaže ništa.
Vjetar me dodiruje. Jesam li tu ili nisam?
Opipavam se i gledam je li sjena pored mene.
Što god izgradim, sve isčezne, sve se ugasi
i raspline.
Kakva je to opaka igra, kakva okrutnost?
Kakvi dani i kakva svjetlost koja sve stvari
izobličuje?
Kakva je to nepojmljiva šetnja na koju se
nisam ni zaputio?
Nikola Milićević
 |
| Split |
