Jelici za spomen
Sjedoh za uski stolić da pišem.
Preda mnom veliko ogledalo
I dvije zidne svjetiljke, sa strane.
Podigavši pogled
Bijah začuđen:
Gledalo me lice dvadeset godina mlađe!
Kakve li čarolije svjetla i sjene!
Ostao sam zagledan
Kao u davnu sliku.
A kad me sutra obasja dan
Vratit ću se, tiho, bez žaljenja,
U svoju budućnost.
Dragutin Tadijanović
 |
| Makarska |
