POSTOJI MOJA OVISNOST O MORU

postoji moja ovisnost o moru i isto toliko velika
dužina mora i isto toliko moćan opseg svih voda
i iste rijeke u istim tokovima
i ista jezera po kojima su raskršća
i po kojima su svi tokovi pomiješani
postoji velim ovaj uski dio mene i isto tako
postoji sve što postojati mora
i što negdje izvan mojih zidina zrelost i snagu skuplja
kako bi najlakše utvrdi ovoj naudilo
postoji to more a moglo je mnogo više mora poput ovog
svoj predio i svoju vlast imati
postoje te snage iz kojih se može u ovo
i vidjeti i čuti i  znati i pomisliti
iz kojih se sve može
svakim osjetilom svakom providnošću
i svakom blizinom istaknuti
postoji moja uska kuća moje usko prisustvo
i uski putovi i uski načini
kojima se samoći mojoj prilazi
postoji moja ovisnost o moru i moja riba
i moj način blagovanja i moja nikad i u nikud
pomaknuta ura
postoji i u postojanju svome miruje
moje more i moj način ravnanja po moru

Jakša Fiamengo

Split

NAD SVIM VRHOVIMA

Svježa mlada jutra
što misle sama za sebe,
počelo svega, sve lako taknuto
lahorom neopisivim,
koji otpočinje ljubav po krošnjama

Sveža mlada jutra,
sva još nenačeta, izvan svijeta,
kada se glasa jasni glas nad krovovima

Gdje mi je grad, gdje mi je more,
kamo mi gora kanoti duša,
dok svemir iznad nas obilaze
mlada vilinska jutra
koja se stalno obnavljaju
ne poznajući vremena

Drevni eter, smiješak bogova,
divotno ravnodušan, sveznajući,
ništa mu ne treba razumijeti,
a jedan njegov ćuh
izbavlja zauvijek i ocean i čovjeka

Tko jednom čuo,
ne treba mu poduzimati:
on je - obavio svaki posao
Kreni, tako se nalazi o putniče,
tvoj vazda novi zavičaj.

Nikica Petrak

Split

PROSLAVLJENJE SVETOG DUJMA - pjevanje treće

Višnji objavi ka čudesa

umrlijem s tve SVETOSTI

Spljetu ostavi ( s' svijeh uresa)

i državam s' sve ljeposti.  

 

neka glase tvoje dike

jak jezici vjekoviti

od SOLINA blizu rike

s tebe VIRI glasoviti,

 

po kijem milos darovana

zamjera se svako vrime

do srećnijih naših dana

DUJMA s' sobom noseć ime.

 

Spljet tvoj neka sred veselja

Božijih bića na daleko

uzme svoga BRANITELJA

srećan da bi slave reko.

 

U zamjernoj čestitosti

čast noseći SVETOM TILU

kroz utjehe i radosti

glaseć svoju čes primilu.

 

Od nevjere stol njekada

u ljepilu i vrlini

svete vjere SHRANU sada

          za izgled ga Višnji učini.

Ivan Dražić 

Sv Duje - Splitska katedrala

SLAVLJE VEČERI

Može li ikoji proljetni dan
Smiješkom tu večer da nadsija?
S hiljadom koji ostavljaju stan
U strujanje ulica ulazim i ja.

Žamor, i šum, i šarena vreva.
Tramvaji zvone, auta se glase.
Duž jednog se krova crvena slova
Pale i gase, pale i gase...

Radosne misli. Hod bez težine.
Večernji vjetar nam proljeće nosi.
S juga je došlo. Prepun svježine
Zbija nam svoje šale u kosi.

Bit' u talasanju ulice talas!
Osjećat život i srce, što voli! -
Večer u svome punome sjaju
I njega svojom svjetlošću poli!...

To su duboki časovi zdravlja,
Koji nas jačima, boljima čine.
Između svjetala večernjeg slavlja
Nije li ovo put u visine?

Dobriša Cesarić

Split

POSTANI OPET KAO DIJETE

Izravnaj razmirice među zvijezdama
i izuzmi suze od istrage
Djecu vrati njihovim igrama
i skini koprenu magle s lica zemlje
Grlicama vrati tepanje
i golubima gukanje
Žalosnoj vrbi podari radost
i suhu listu vedar put s grane
Nasmij se taštoj mački
što umiva se na pragu
i odanom psu koji optrčava kuću
Pognutim plećima olakšaj teret
i zaljubljenim očima pokloni smijeh
Ustupi mjesto onome koji na nj vreba
i ne krati palicu onome koji ju traži
Ne drži čvrsto kabanicu koju ti čupaju
i ne skrivaj obraz od nemilog dlana
Rasiplji suze kao blagoslov zemljom
i sij besjede na vjetru
Smij se suzi na obrazu
i raduj se sjemenki u brazdi
Slušaj zvona u sebi
i motri zvijezde pod svojim svodom
Obijaj pragove ne moćnika
i ostavljaj krišom dar na prozoru potrebnika
Odbij vijenac od slame
i ne gladuj isprazne slave
inanis gloriae cupidus
Grij se na tihoj vatri
i šuti kao zaliven
Postani opet kao dijete
i nastani se u Kući Kruha - Betlehemu

Ivan Golub

Split

  

PSALMUS CROATICUS

Može li se biće
sakaćeno tako da žive rane u mesu
(čineći ono što su mu činili)
pamti dublje od grobova i od potomaka

pripremiti za sreću kad mu i prolazi kućom
tako da sve bude oprost, razriješeno, cjelovito i zrelo

ili će, htijući jedino dosegnuti sebe,
koliko god se napelo,
iz cijele svoje prikraćene nedovoljnosti,
na kraju zapjevati smrtonosni psalam,
zanosno glavinjajući u još dublji ponor
zbog same svoje satkanosti, jer je takvo,
te ostati ono što je vazda bilo:
biće za nesreću?

Nikica Petrak

Salona

JER SE VEĆ DOSTA DUGO ZNALO

Jer se već dosta dugo znalo da se život odvija normalno
a smrt mu je bila bezbolna,
znao je bačen u suhu vatru da se kreće samo među
                                                                     stvarima,
da su stvari samo ono što jesu. Tako je postao sluga.

Sluga služi za goli kruh, postoji da bi mogao jesti,
da bi sačuvao svoje mirno i mlako tijelo urednim.
Sluga služi strojevima, gradi ceste,
propinje u vis letjelice i bez dopuštenja
ne smije učiniti svog koraka, govori samo ono što je
                                                                     dopušteno
ili šuti, šutjeti, šutjeti.

Ali iako je umro bezbolno, znao je da je svojim
                                                                    gospodarima
samo stvar među stvarima,
prisjećao se glazbe kao mutnog sna,
išao je svijetom kao onaj koji se ničeg ne može sjetiti,
tako je ne znajući počeo tražiti a nije znao što traži,
sluteći neku muklu silu koja ga miče po svijetu,
koja ga diže čak protiv gospodareve volje.

Sluga sam, govorio je sebi sluga sam a što ću
tijelo mi je mirno, mlako i uredno.

Nikica Petrak

Split