srijeda, 10. svibnja 2017.

NAD SVIM VRHOVIMA

Svježa mlada jutra
što misle sama za sebe,
počelo svega, sve lako taknuto
lahorom neopisivim,
koji otpočinje ljubav po krošnjama

Sveža mlada jutra,
sva još nenačeta, izvan svijeta,
kada se glasa jasni glas nad krovovima

Gdje mi je grad, gdje mi je more,
kamo mi gora kanoti duša,
dok svemir iznad nas obilaze
mlada vilinska jutra
koja se stalno obnavljaju
ne poznajući vremena

Drevni eter, smiješak bogova,
divotno ravnodušan, sveznajući,
ništa mu ne treba razumijeti,
a jedan njegov ćuh
izbavlja zauvijek i ocean i čovjeka

Tko jednom čuo,
ne treba mu poduzimati:
on je - obavio svaki posao
Kreni, tako se nalazi o putniče,
tvoj vazda novi zavičaj.

Nikica Petrak
Split