PUT U VJETRU

Jesen te je odvela cestom lišća

i ponio si sa sobom ukroćeno srce

u daljinu.

Ptice plove i sijeku zrak

veslima krila i žudnjom seobe.

Vjetar kuca lišćem o tvoje čelo

i prestiže ti korak brzinom skitnice.

Ne gledaš jata ni magle,

nitko ne zna da patiš

i da te raskida jesenji nemir ptica.

Ne šume za tobom ničije kose

i neće te zapljusnuti njihovi topli talasi.

Evo, skoro je noć i zaspale su drage oči,

a visoko nad tobom kruži

san tvoje majke

izgubljen i nespokojan.

Leti tjeskobno nad stazama tvog lutanja,

traži ponore pred tvojim koracima,

a kad ih opazi, bježi natrag

kroz pomrčinu i pada, slomljen, na tvrdi jastuk starosti.

Nikola Milićević 

Poljica

SVE JE VEĆ REČENO...

Sve je već rečeno ili će biti
Kad prošlost nahrupi na vrata
Zaključana s napetim bubnjevima
I sviralama srebrnim koje će

Iz mračnih okruglih nizina
Dozivati vitke djevojke ljepotice
A one će ne znajući sirote
Postati jednoga nečekanog dana

Samotne staričice koje ne zapaža
Nitko pa ni ja koji napisah
Krivudave ove guste rečenice

Dok sam pio kavu kraj mora
A u glavi se vrzmale slike
Što ne htjedoše sići na papir.

Dragutin Tadijanović

Split - Marmontova ulica

KRUH

Nemojmo povrijediti kruh ni rječju
ni bilo čime, jer on je doista svet
u svojoj darežljivosti, velik u dobroti.
On nas posvuda prati, putuje s nama
u našoj torbi, bdije na našem stolu,
u samoći stražari, uvijek budan i tih.
On je brižljivo čuvao naše djetinjstvo,
hranio našu mladost, ispunjao nam dane
mirisom i nježnošću. On je uistinu bio
naš svagdanji kruh i naš svagdanji drug.
U njemu su šumjela polja, pjevali klasovi,
iz njega su sjale tople srpanjske žetve.
On je skupljao u se sve naše radosti
i naš znoj i suze i stajao je pred nama
kao blaga opomena i tiha mudrost.

Nikola Milićević
 

Knin - Crkva Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta

NOSTALGIJA ZA NEBOM

Pognuti od muka koračamo stazom,
Na nama su teški izgnanika svežnji.
Umorne nam oči pokazuju da je
I beskrajni svemir uzak našoj čežnji.

Jer horizont svijeta htjeli bismo preći,
Da u Božjem gradu savijemo gnijezda,
Odakle su sunca poletjele lopte,
Odakle se šalju vatrometi zvijezda.

I gdje radost struji poput naših voda
Iz Kristova srca na rod besmrtnika,
Gdje ekstazom bukte lugovi i gore,
Gdje umjetnost živi brata Angelika.

To dom je naš što ga izgubiše negda
Praoci u borbi za dobića nova,
A mi se sad opet povraćamo k njemu,
Da nam se na čelo Božja stave slova.

Tamo ćemo stići, ali još nam treba
Golgotskoga vrha osvojiti kamen,
Da možemo njime rasporiti nebo
I ući u slavu. Amen, amen, amen!

Rajmund Kupareo 

Makarska - Vepric

KIŠE PJEVAJU NA JABLANIMA

Kiše pjevaju na jablanima.
Sanjam:
propada nebo.

U lišću piruju zvuci,
neukroćeni uznici.

Zvona su svijetla pala u vodu.

I cvile oči dubine.
I tutnje bubnjevi s neba.

Kiše pjevaju na jablanima.
Sanjam:
propada nebo.

Josip Pupačić

Solin

MORNAR

Svaki mornar pjevat mora,
hvali kopno drž se mora.
On ne može ni da hoda
ako pod njim nije voda.
On ne može ni da piše
ako mu se stol ne njiše.
Kad na moru je bonaca,
spotiče se kad koraca.
Ne može ni da se šulja
ako mu se brod ne ljulja.
Mornar ne može da spava
dok mu se ne trese glava.
Njega često hvata trema
kada morskog pseta nema.
Kada nema brodoloma,
dođe mu da ide doma.
Mornaru je pravi mamac
kad mu more lizne pramac.
On stalno od želje gori
da se s njime hrve, bori.

Zvonimir Balog
 

Split - Zenta

DOMOVINA

To je ta zemlja: kamen i lapor
grm što se rastom muči
livada što kao konjic jezdi
duboko more, močvara što bi u dubinu
vrhunac i prodol što u hladu trune .
To je ta zemlja: svatko od nas
tako stamen i tako loman
svatko sa svojih tisuću godina
a tek se s mukom rađa
svatko tako podatan i tako neukrotiv.
To je naše tijelo, naše lice i naš duh,
To je ta zemlja, uznosita i dražena.

Dubravko Horvatić

Biograd na Moru - Spomenik Kralju Tomislavu postavljen za 1000-godina od krunidbe (925-1925)