IZ DANA U DAN

Iz dana u dan sami sebi bajamo
Sami se opsjenjujemo
Iz dana u dan sami se potkradamo
Sami optužujemo
I iz godine u godinu napuštamo
Kao što napustismo svoja bivša skrovišta 
Svoje najdraže pjesme
Utopljeni u onu svoju kap
Gorku poput žući
Koja nas posvuda prati
Jurimo po ulicama
Između prometa i smrti
Pored nas odmiče život
Samo u suprotnom smjeru
(Lijepa mladost u zagrljaju izloga
A ne zna ni kamo ni kuda)
I tako se neprestano tražimo i tražimo
Po davnim krčmama
Po bufetima i uredima
I po stanovima, gdje nas nema
Tražimo se, i grčimo se
I upuštamo se u beznadnu igru
Zagrijavamo dlanove
Trljamo svoj um
Prekrajamo život
U povijesti koja je prohujala
I više je zapravo nema
Ona nas samo još tlači
A mi je oplakujemo
I ne pitamo: A sutra, što će biti sutra?
Tražit ćemo se po istim brlozima
Piti po pišljivim primanjima
I plaćat ćemo svoje piće posljednjim kapima
                                                        djedovske krvi
Što se već poodavno cijedi niz naše ukočene prste

Josip Pupačić

Split