četvrtak, 19. prosinca 2024.

U TIHOJ DRIJEMAJUĆOJ NOĆI

Tihoj drijemajućoj noći
Obilaze me stare uspomene
Otajstvene i čudne moći.
U tihoj drijemajućoj noći
Otvaraju se rane zacijeljene.

Sve kap po kap iz rana teče
Nabujale životom žarke krvi,
I koli gođer ljuto peče.
Sve kap po kap iz rana teče
Na jad me spominjući prvi.

U duši spominjem se dneva
Zaboravljenih doduše odavna,
Al punih sunčanoga sijeva.
U duši spominjem se dneva
Života radosna i za me slavna.

I tiho, tiho poput daha
Rastvorenog ružičnoga cvijeta
Došuljala se ovog maha
Sve tiho - tiho poput daha
Žarkovita i nježna ljubav mladih ljeta.

Zlatovlasi se prami viju,
Milosjajne prekriljući oči,
Drhćuće grudi nježno kriju.
Zlatovlasi se prami viju
I poput zvijezda sjaju modre oči.

A usne rujne dišu strasti
Odavno već u srcu zakopane
O ljubavi i njenoj vlasti.
A usne rujne dišu strasti
Utješljive i slatke poput mane.

I kako gledam - čisto biće
Razilazi se poput magle, -
U srcu jad pak stari niče.
I kako gledam čisto biće,
Na oči navru suze gorke, nagle.

U tihoj drijemajućoj noći
Obilaze me stare uspomene
Otajstvene i čudne moći.
U tihoj drijemajućoj noći
Otvaraju se rane zacijeljene.


Rikard Jorgovanić