Cvrkuću ptice,
a nikoga nema da uđe u moje samoće.
a nikoga nema da uđe u moje samoće.
Prolazi vrijeme.
Stojim na obali rijeke
i čekam.
Putuju splavi,
lađari se čuju i smiju -
(miluju žene -)
Vrbove grane pred mojim ih pogledom kriju.
Izlazi mjesec
i mire večernje sjene.
Cvrkuću ptice,
i večernje magle spajaju nebo i zemlju.
Cvrkuću ptice
a nikoga nema da uđe u moje samoće.
Vladimir Kovačić
