Koliko već dana
sjedim pokraj knjige
uvijek iste strepnje
uvijek iste brige
sjedim pokraj knjige
uvijek iste strepnje
uvijek iste brige
Ti me zoveš
pitaš što se sa mnom zbiva
budi malo strpljiv
ništa nisam kriva
Sve će opet biti
dobro i u redu
ne mogu u utorak
ali mogla bi u srijedu
Oko mene skripta
formule, papiri
gdje je sada tvoj pogled
da me malo smiri
Čujemo se, vidimo se
kad vremena bude
izaći bih i ja htjela
u grad među ljude
Čujemo se vidimo se
još će biti dana
kad se svega toga riješim
javit ću se sama
Željko Sabol
Split
