četvrtak, 12. travnja 2018.

JEKA

Mjesta što ih posjećujemo
još uvijek žive od onoga što su od nas
sačuvala, što nas razdvaja i mjeri
prema sveznačnom morskom vjetrokazu
Pamtimo i najmanje detalje, treptaje
                                                  okom, način
na koji otvaramo usta, pokrećemo prste,
                                               zalijevamo
cvijeće, vezujemo uzice na cipelama
i sve nam je po načelu neke uzajamne veze
isprepleteni onim što jest i onim što će biti
mjerimo se po nakupljenoj količini 
                                          sjećanja
A vrijeme je i nadalje samo jeka
onoga što je prošlo u onome što će biti
i onoga što će biti u onome što smo prošli
gubi se prema obzorju, ostavlja nas na 
                                         volju
mjestima koja pamte i ono što je bilo
i ono što sasvim sigurno nikada neće biti

Jakša Fiamengo

Split