Mjesta što ih posjećujemo
još uvijek žive od onoga što su od nas
sačuvala, što nas razdvaja i mjeri
prema sveznačnom morskom vjetrokazu
Pamtimo i najmanje detalje, treptaje
okom, način
na koji otvaramo usta, pokrećemo prste,
zalijevamo
cvijeće, vezujemo uzice na cipelama
i sve nam je po načelu neke uzajamne veze
isprepleteni onim što jest i onim što će biti
mjerimo se po nakupljenoj količini
sjećanja
A vrijeme je i nadalje samo jeka
onoga što je prošlo u onome što će biti
i onoga što će biti u onome što smo prošli
gubi se prema obzorju, ostavlja nas na
volju
mjestima koja pamte i ono što je bilo
i ono što sasvim sigurno nikada neće biti
Jakša Fiamengo
 |
| Split |
