SFINGA

Još ti lijepo stoje stoljeća i bore,
Nabrane od šutnje, klesane od kiša;
Još ti se u oku ljulja staro more,
A pitanja tvoja tamnija su, tiša.

U tvoj crni granit, u to lice s pijeska
Lav vremena zuri, dugim repom maše;
U jeziku tvome nova noć se ljeska
I jeza se širi, i riječi se praše.

Ti si uvijek ista - grobovi su drugi!
Sačuvat ih treba u povijesnoj fugi
Za cijeli naš život, posut divljom soli.

Bježi gusto vrijeme iz zvijezdanog ringa
A i Peristil je samo jedna sfinga,
Tajna od ljepote, napukla od boli.

Jakša Fiamengo

Split - Peristil