Wer jetzt, irgendwo in der Welt...
Sve što se sad u svijetu zbiva
– bez mene biva,
i onaj, tko sad nekud krene,
lako mu: ide bez mene.
Cijeli mu svemir kao kod kuće:
sebe za sobom još ne vuče.
Na neki novi put će stati,
tko će ga znati.
Vid mu sve širi, kroz zavjese dimne
vjetar mu prši,
a ja, bez zloće, sad sin sljepoće,
ne vidim, slijep sam, lijep sam, hoće
samo još drevni slijepac,
samo još Goethe,
samo još dijete,
svijetu
pjevati himne.
Nikica Petrak
 |
| Split |
