Kad ljubav otiđe i nestane
kad poput sunca potone u rumeni zapad,
za brda naslaganih dana,
onda ćemo o njoj pisati pjesmu:
gatat ćemo riječima,
čarati stihovima,
ne bismo li je malo oživjeli,
ne bismo li bar njenu sjenu,
na čas
dovukli iz daljine.
Kad ljubav otiđe,
kad konačno otputuje,
onda ćemo biti tužni
i u snu razgovarati s njom.
A dok je ona tu, u našim rukama i usnama,
nemamo joj što reći;
dok je tu,
ona je ljubav i samo ljubav,
a nije ni pjesma,
ni tuga,
ni sunce u dubinama.
Nikola Milićević
 |
| Poljica (povijesna Poljička Republika - od Splita do Omiša) |
