KIŠA NAD GRADOM

Kiša nad gradom
A po njoj se slijeva
Topla voda tuša
Najprije joj krene ruka lijeva
Po mokroj koži
O kakvi su to profinjeni pokreti
Mogao bi se u nju zakleti
Na svakom mjestu
Ispratiti svaku cestu
Biti čuvar njenih snova
Razmjestiti je po oceanima
Označiti je u lijepim zvjezdoredima
Ona dok kiši
dok se kišne kapi guraju
u tom prostoru do zemlje tijesnom
ona kreće rukom desnom
preko ljepote
koju bi trebalo prevesti na sve jezike svijeta
o kako divni pokreti
tragovi kapljica koji se niz leđa slijevaju
te munje koje joj krvotom sijevaju
ostavlja me u posebnom stanju
i na nju se zakleti
i smisliti kako je oteti
na nju se zakleti
postaviti je da svijet čuva
da mu svijetla pali
pa tko to može bolje
kad su od nje ljepotu i anđeli krali

Željko Krznarić

KAD SVA SI ŽIVOT

Volim te kada si nepokretno topla

I ležiš uz mene tiha i mirna

Ko ljetna u srpnju bunaca,

Ko nepomično zeleno-modri borovi

Okovani sparinom mora, sumaglicom

I strašću sunca - ljetnog, žarkoga,

Kad sva si smirena dok ti ni jedan

Mišić na tijelu ne miruje.

Sva potajni pokret - sva život

Sva ljubav i skrivena strast.

Volim te kad sva se ljuljaš

Pod mojim željnim prstima,

Kad si ko more zatronuto

Lahorom jutarnjim laganim.

Volim te kad si podatna,

Uzburkana i topla

Ko bistro ljetno more

Kada ga popodnevni majstral

U sitne valove uvija.

Volim te kad se uskomešaš

Ko more po tramuntani,

Pa bijesniš, otimaš se

Ko moja mala barčica

Kada je zahvate

Zapjenjeni valovi

Tramuntane.

Sretne me i žena pa mi kliče: Dragi,

Pogledaj me! Ja sam lijepa, ja sam slatka.

U šatoru mome meki, topli sagi,

A na dlanu koža kao svila glatka.

Vladimir Nazor

NA ODAR CARU

U ševaru mi noći
bez vode, bez slobode
U mraku krvi oči
ne vide, ne vode.

Dao sam na pazaru
garu junicu staru,
da čavle čavlene kupim
na odar caru.

Jure Kaštelan 

RIJEKA OBLAK i ČOVJEK

Rijeka koja teče zauvijek odlazi.
Ona teče daleko i ne vraća se.
Odlazi i ne vraća se rijeka koja teče.
O rijeko koja tečeš, zašto zauvijek odlaziš?

Oblak koji nestaje opet se vraća.
On se vraća, sunce nestaje.
Nestaje i vraća se oblak neprestano.
O sunce, nemoj nestati nikada.

Čovjek koji se rađa umire.
Nije ni konj, ni maslina, čovjek koji se rađa.
On voli i pati i ljubav ostavlja čovjek koji umire.
Čovjek umire, pjesma ostaje, jer nije ni konj ni maslina,

Jure Kaštelan

Solin

JASAN DAN

style="text-align: left;">Odijelile se boje u vedrini:
Na dvije pole (kao oštre sjene
Kad se luče od svijetlosti). Zelene
Ravni, i čisto nebo u modrini.

Svijet razrezanom kuglom nam se čini:
Još da ti tko u laku ruku djene
Jabuku rujnu, da bačena prene
Muziku vedru od tla spram visini!

Aj gledaj! poput sunčanog hica
S neba u polje sletjela je ptica,
I tragom leta osta bijela pruga;

Gledaš, a oči šara utvorica:
Tragom crvena sada leti ptica,
I za njom, dršćuć, razvija se duga.

Ivan Goran Kovačić

RAZMIŠLJANJE VRHU SMRTI

Tri bijele crkve na Braču na Braču,
oko njih modro od radosti svislo:
za mene od njih, meni nad njima
sve drhti od plača

Ona tri zvona vrh Griča vrh Griča,
u grm se jutro s pticom od sreće stislo,
a meni tri mlata, tri biča tri bata,
a meni - dan svud drhti od plača

Tri glupe kiše padnu na gnojište,
tri glupe kiše i ništa više:
sad je sve dobro, sad je sve bivše,
tek da se diše

Nikica Petrak

HOĆE LI MI DRAGA DOĆ'?

Tiha noć;

Pod prozorom mile stojim,

Sitne zvijezde nebom brojim,

Samo jedne zvijezde nije

Najsjajnije, najmilije.

Hoće li mi draga doć'?

Tiha noć;

I po noći lud se tucam,

Sjetan tanke žice kucam,

Al' sve pjesme žarke moje

Samo ozivlju glase svoje:

Hoće li mi draga doć'?

Tiha noć;

Ah ta crna noć je nijema,

Moje drage ne i nema;

Pa se nadam, pa se mutim,

Sada planem, na zlo slutim;

Hoće li mi draga doć'?

Tiha noć;

A za noći zora rana;

A za nadom gora rana;

O drugom je draga snila,

Drugomu se zavjerila:

Ne će draga, ne će doć'!

August Šenoa