nedjelja, 22. rujna 2024.

KRAJ RIJEKE

Cvrkuću ptice,
a nikoga nema da uđe u moje samoće.

Prolazi vrijeme.
Stojim  na obali rijeke
i čekam.

Putuju splavi,
lađari se čuju i smiju - 
(miluju žene -)
Vrbove grane pred mojim ih pogledom kriju.
Izlazi mjesec
i mire večernje sjene.

Cvrkuću ptice,
i večernje magle spajaju nebo i zemlju.

Cvrkuću ptice
a nikoga nema da uđe u moje samoće.


Vladimir Kovačić

Solin



subota, 21. rujna 2024.

ZEMLJA SUNCU

Oj ti sunce žarko,
Još na nebu sjaješ,
Još na mene bijednu
Gledat ne prestaješ!

Potamni, potamni,
Svijeta sjajno oko,
I sruši se s neba
U bezdno duboko.

Ja sam ti dozrela
Jadom i čemerom,
Sjeme povjerenja
Urodi nevjerom.

Veća mi je muka
Ispod tvoje luči
Žalost bjelodano
Svoju gledajući! 

Petar Preradović



Izvor Cetine




petak, 20. rujna 2024.

NIKAD VIŠE

Uvenuše rujni cvjetovi
Tvoje i moje ljubavi.

Nikad više
Neću gledati
Tvoja dva oka
Duboka.

Dragutin Tadijanović


Solin

četvrtak, 19. rujna 2024.

GRMLJAVINA

Grmi...I munje se hitaju...
Kad bijah malen,
Baka mi je pripovijedila,
Dok je grmjelo, da se to sveti
Ilija vozi nebom
U kolima ognjenim;
A kad se naljuti
Na zločestu djecu,
Odapne strelicu od vatre;
I tad zagrmi, strahovito.
No, poslije, čuo sam
Od učenih ljudi,
Da je grmljavina
..."Učinak elektriciteta"...
Meni se bolje dopadalo ono
Što mi je nekada
Kazivala baka.
A sada
Kiša pada,
Krupna, topla kiša.
I grmi....I munje se hitaju!

Dragutin Tadijanović

Solin




utorak, 17. rujna 2024.

ZAGORSKI VINOGRAD

Na žutom brijegu zori vinograd
pod kasnim suncem jesenjim
i sniva zlatni san.
Široko lišće šušti beskrajno
i skriva teške grozdove.
Na žutom brijegu zori vinograd
i trsje miju kiše žute prašine.
Pod svakim trsom sjedi starčić sijed,
patuljak šareni,
i bičem tjera ose, pčele ptičice,
i čuva zrele grozdove.
Već krajem idu mutni oblaci,
već zadnji dani sunca prolaze
u magle jesenje,
već sunce umire.
Na žutom brijegu zori vinograd
pod hladnim bijelim plohama,
i sniva zlatni san.

Gustav Krklec


četvrtak, 5. rujna 2024.

VESPER

Tiho, tiho - tiše ko izmoren junak
Na zapadu tamo sunce mrije, gasne.
Po našem se kraju hvata suton sivi
I izniču sjenke i zvijezde jasne.

A daleki toranj naše stare crkve
Tupo u vis zuri...Tamo djeva neka
Šeta mirnom stazom, jednu pjesmu pjeva
Razliježe se sjetno melodija meka.

Tik - tak, sahat bije, sad će zatalasat
Zvon kroz polutamu...Ona djeva sada
Ide amo k meni. Na dušu mi meku
I sanjarsku dušu bol otajna pada.

Antun Branko Šimić



Motovun


srijeda, 4. rujna 2024.

POKOJ

Sunce klone, narav šuti
Iza težkog danjeg rada;
Ništa sladki mir ne muti,
Van što slavulj pjesme sklada;
Trudnu zemlju mračak skriva:
Moja draga tiho sniva!

Bura vije, vjetar šumi,
Ko da s tuge sav sviet jeca;
Oko mene grobni humi,
A trudna mi noga kleca: -
Oh, umini, muko živa,
Moja draga tiho sniva!


August Harambašić




Hum