MI KOJI SMO

Na vrh se popeti i sunce udahnuti
Mi koji smo od ljubavi oteti
Pod čijim koracima škripi trava
Nove svijetove otkrivamo
I zemlje nenaseljene
Zar je to samo za nas od sreće ostalo

Željko Krznarić 

Smarano, Italy

SONET O ZALAŽENJU SUNCA

Na tvojoj kosi sunce zalazi, i kad više
diglo se ne bi iz te klopke u koju pada,
u očima bi tvojim ostalo sve to, tiše
mogao tad bih tvorcu, ako bi koji kada

pojavio se opet, opisati tu sliku
i napraviti nacrt te raskoši što blista
na tebi, mogao bih, unatoč drskom triku
anđela palih, znaš ih, učiniti da ista

svjetlost se opet javi, i zato mirna budi
dok promatram te, tiho čitaj, polako ručaj
ta bespomoćna slova kao i drugi ljudi,

ja radim vrlo važan posao, ja ti kažem,
svaki komadić sjaja rasutog toga slažem
svuda po sebi, slažem pomno, za svaki slučaj -

ustrebat može Tvorcu

Luko Paljetak

Šibenik

ZNAN JEDAN PUT

Znan jedan put skaline izlišane
po njemu škrokoji oldaju
mukle se riči zauzlaju
Znan jedan put koji muči
kad se selo zatvori u san
Znan jedan put
između živega i martvega sela
između nas između njih
Znan jedan put između dva sela
jedno je ovamo drugo je onamo
onamo ispod čepriših
onamo na kraju puta
sasvin na kraju puta
I sve ih je veće onamo
di se gre počinut
kad se čovik umori
i kad svića dogori


Jure Franičević Pločar

Mravince

DOBROTA I JA

Zašto si tako stidljiva, dobroto?
Taj svijet je tvoj.
Plaši te njegovo kristalno oko,
anđeoski poj.

Dobroto, zašto si zbunjena tako
kao pred sucem?
Brisati suze, znam, nije lako
mrtvačkim rupcem.

Stoput se rastat htjedoh s tobom.
Al načinih te svojim robom.
I tebi jedinoj

Ja svoju nametnut znam volju
kad kruhom nudi me i solju
neprijatelj moj.

Vesna Parun 

Split

TEBI JE LAKO

Tebi je lako reći – idem,
jer tamo nisi bila.
Tebi je lako pružiti ruku,
jer još nisi odlazila.
Tebi je lako reći – zbogom
i da je sve to šala.
Tebi je lako, jer ništa ne znaš;
još se nisi rastajala.
Tebi je lako, a ja već znam:
kad se te stvari dese,
svatko kad ode ostavi trag,
a dio života odnese.
Tebi je lako reći – idi
i ni za čim ne žali.
Tebi je lako, jer si dijete –
jer te nisu ostavljali

Arsen Dedić 

Split

U SJENI OD KOJE SMO

Može li pjesma

preuzeti na se svu predmetnost koja je okružuje

poput kapi kiše ili malih uznemirenih insekata

može li na se preuzeti odgovornost za sve

što je riječ od ravnovjesja a ne umije izbiti u izgovor

kao što to zna voda na izvoru i glazba iz svirale

može li se dostojno objaviti ijedna svečanost

glasom pojedinačnim ili glasom skupnim

poput onog što ga zajedno oblikuju usta zborista

kad se predaju umijeću da se izrazi glas svjetlosti

i od sveukupnih šumova otkupi onaj plemeniti

zvuk postojanog toplog prostiranja

u sjeni kakvog drvoreda koji sve razumije

u sjeni od koje smo i sami na vidjelo izneseni

Jakša Fiamengo

Split, Sv Ante Poljud

LJUBAVNA

Vidio sam je golu i zavolio je
očima i rukom i tugom u dlanu,
zmiju sam zmijio, kosom sam kosio,
vodu sam nosio dok sam obosio.

Zavolio sam ruke, zavolio sam ženu, noćnu ulicu
i jednog kopca i jednog popca, jednu jogunicu,
zelenu livadu, kobilu mladu, moju golubicu
zabolio sam krvlju, zagolio sam zoru, pticu pjevicu.

Jure Kaštelan 

Kaštela - Biblijski vrt