ŠTO VJEROVAT SE NE MOŽE

Vjerovao sam u taj jedan jedini put,
i išao sam, tiho,
da tiše nisam mogao.

Bježao sam uvijek ustranu
da lakše prođu oni što žure,
što su široki i jednooki,
i što je cijeli svijet
njihov.

Sklanjao sam se jednako
mravu i
maslačku
kao vuku i hajduku.

Zaklinjao sam se u taj
jedan jedini svijet, i kotrljao se
onako kako su me
bacili.

Ali putovanju,
ali strmini
nikad
nije bilo
kraja.
Sad se javljam otud
gdje više nikakvih puteva
nema.

Hodao sam ovim svijetom
kao po svojim vlastitim ranama.

Vjerovao sam u taj
jedan
jedini hod. Taj put. Taj pad.

Sad vjerujem što vjerovat se ne može:

jednako su krivi
vini i nevini.

Anđelko Vuletić 

Lugano

ŠKOLJKA

Dječak na žalu
u pijesku leži
i školjku sjajnu
i školjku malu
na uho stavlja
i sluša, sluša:

na šumnom
valu
davne mu
tajne
more
javlja!

I sluša dalje
u sjeni bora,
školjka mu
šalje

muziku mora:
šumori
šumno
šumorom
šuma

šapatom
šapće
šuštavo
svira
stotinu žica
stotinu lira.

To iz širina,
to iz daljina
svjetovi zbore,
to iz dubina
struji i bruji
beskrajno more!

Stjepan Jakševac

Makarska - Malakološki muzej

GRUMEN ŽIVOTA

Grumen života vijola jubavi
u oku tičica u sorcu čaval
na justima smihić studeni
Usahla je stara sliva
izresla debela kopriva
smokva je podivjala
skalina je pala
a sunce nad škojen sve jidnije
Čepriši su naresli kroz godišća
sad su veći i škuriji
ma sve hladniji


Jure Franičević Pločar

Makarska

NE BOJIM SE

Ne bojim se nikoga
na ovome svijetu
jer mi je život drag.
Kad bih se bojao
izgubio bi mi se
svaki trag.
I volim,
zato što se ne bojim.

Stjepan Gulin 

Makarska

BILA SAM DJEČAK

U mjesečinu me sakrila
večer, utrnuvši svijeće.
Svu noć sam zamišljena snila
u modroj šumi kroz drveće.

Bila sam zrno rumena grožđa
u zubima sred poljubaca
lisica utekla iz gvožđa
dječak, što praćkom poklike baca;

i ujed pjesme nasred čela
šarena mačka u košari igre.
Šta nisam bila, šta nisam smjela,
zrcalo ribe u zjenici vidre!

Vesna Parun 

Brela

RASTANAK

Jesi li postao trava ili oblak koji nestaje,
Svejedno.

I na klisurama orlovi te prate
i u vodama i među zvijezdama.

Ne mogu rastaviti oči,
izvori koji istom moru gledaju.
Nema rastanka

Nema smrti.

Ako osluškujem vjetar
čujem tvoj glas.

Ako u smrt gledam
čujem tvoju pjesmu.

Jure Kaštelan 

Baška Voda

JEDNOSTAVNO JE BITI NITKO

Primitivno je biti svaki dan isti
Biti zdrav i liječiti se siromašnom jednoličnošću,
Jednostavno je imati svaki dan ruke bijele i oprane,
Ustajati redovno u jutra i napuštati krevete,
Prolaziti istim ulicama i istim mislima
U isto vrijeme i istim koracima,
I jesti i piti i ljubiti istim ustima
Ili biti samo slab ili samo jak,
Biti Ti ili ne biti Nitko.

Jednostavno je biti lijep ili ružan,
Naginjati ubijanju ili hvaliti ljubav,
Biti putnik ili ne putovati
Na istom mjestu pored smrti.
Jednostavno je postati, jednostavno je nestati,
Jednostavno je sve i prije i poslije toga.

Miroslav Slavko Mađer 

Venezia