SVA SU MOJA PROLJEĆA U MENI

Kada voliš, svijet ti je na dlanu
i daljine na plovidbu zovu
i sve riječi u jednu riječ stanu
u snovima slutiš ljubav novu.

Kada voliš, vode mirno teku
i nebo je kao suza čisto,
stare rane više nas ne peku
iz dana za danom ništa nije isto.

I do srca vodi svaki trag
kad ti priđe onaj tko je drag.

Sva su moja proljeća u meni
i kad dođu duge hladne kiše
i kada prvo lišće zarumeni
ja te volim svakog trena više.

Sva su moja proljeća u meni
kad se zima svome bliži kraju
i kada prva grana zazeleni
sva su moja proljeća u meni.

Kada voliš, sjajnije su oči,
toplije su, vrelije su usne,
putnik nađe put u svakoj noći
sretan kao dijete koje usne.

I do srca vodi svaki trag
kad ti priđe onaj tko je drag.

Sva su moja proljeća u meni



Željko Sabol

Split

IMA U MENI STRAH

ima u meni strah da će pred tešku zimu
pasti na vrata vojnik i reći
uzimaj sivi pokrov, poljubi ženu i sina
(na čas okrenuvši leđa da opet ne gleda)

ima u meni strah da će u gladnom gradu
na tuđa vrata stati neka žena
"...gutljaj mlijeka"

ima u meni strah od mrtva obzora
ima u meni strah da nema izlaza
 - cvjetne livade nagnojene mozgovima,
što je meni moja rodna zemlja?

Ima u meni strah da je riječ nakazna
da svaka molitva koti nove nakaze
koje se vučjom krvlju škrope
na prevarenom kraju mrtva usuda

Nikica Petrak

Solin - Salona

ČEMU SLUŽE MAME?

Kao prvo:
da napiše zamolbu rodi,
pa da se „klinac“ tati i mami
na radost rodi.

A zatim
da mama - bude mama:
da ga kupa,
hrani finim papicama,
opskrbljuje pelenama.

Pusom ga budi:
- Zečiću!
Već treba da smo u vrtiću!

„Zečić“ se baš ne trudi
i premda noge ima,
mama ga tegli na leđima.

Još mu i topli šal isplete,
kuha mu špagete...
Pa zato mama i
ima dijete.

Mama, eto, služi za sve i svašta.
A najviše da nestašku svome
stalno nešto oprašta.

Vera Zemunić

Split

POSTOJI MOJA OVISNOST O MORU

postoji moja ovisnost o moru i isto toliko velika
dužina mora i isto toliko moćan opseg svih voda
i iste rijeke u istim tokovima
i ista jezera po kojima su raskršća
i po kojima su svi tokovi pomiješani
postoji velim ovaj uski dio mene i isto tako
postoji sve što postojati mora
i što negdje izvan mojih zidina zrelost i snagu skuplja
kako bi najlakše utvrdi ovoj naudilo
postoji to more a moglo je mnogo više mora poput ovog
svoj predio i svoju vlast imati
postoje te snage iz kojih se može u ovo
i vidjeti i čuti i  znati i pomisliti
iz kojih se sve može
svakim osjetilom svakom providnošću
i svakom blizinom istaknuti
postoji moja uska kuća moje usko prisustvo
i uski putovi i uski načini
kojima se samoći mojoj prilazi
postoji moja ovisnost o moru i moja riba
i moj način blagovanja i moja nikad i u nikud
pomaknuta ura
postoji i u postojanju svome miruje
moje more i moj način ravnanja po moru

Jakša Fiamengo

Split

NAD SVIM VRHOVIMA

Svježa mlada jutra
što misle sama za sebe,
počelo svega, sve lako taknuto
lahorom neopisivim,
koji otpočinje ljubav po krošnjama

Sveža mlada jutra,
sva još nenačeta, izvan svijeta,
kada se glasa jasni glas nad krovovima

Gdje mi je grad, gdje mi je more,
kamo mi gora kanoti duša,
dok svemir iznad nas obilaze
mlada vilinska jutra
koja se stalno obnavljaju
ne poznajući vremena

Drevni eter, smiješak bogova,
divotno ravnodušan, sveznajući,
ništa mu ne treba razumijeti,
a jedan njegov ćuh
izbavlja zauvijek i ocean i čovjeka

Tko jednom čuo,
ne treba mu poduzimati:
on je - obavio svaki posao
Kreni, tako se nalazi o putniče,
tvoj vazda novi zavičaj.

Nikica Petrak

Split

PROSLAVLJENJE SVETOG DUJMA - pjevanje treće

Višnji objavi ka čudesa

umrlijem s tve SVETOSTI

Spljetu ostavi ( s' svijeh uresa)

i državam s' sve ljeposti.  

 

neka glase tvoje dike

jak jezici vjekoviti

od SOLINA blizu rike

s tebe VIRI glasoviti,

 

po kijem milos darovana

zamjera se svako vrime

do srećnijih naših dana

DUJMA s' sobom noseć ime.

 

Spljet tvoj neka sred veselja

Božijih bića na daleko

uzme svoga BRANITELJA

srećan da bi slave reko.

 

U zamjernoj čestitosti

čast noseći SVETOM TILU

kroz utjehe i radosti

glaseć svoju čes primilu.

 

Od nevjere stol njekada

u ljepilu i vrlini

svete vjere SHRANU sada

          za izgled ga Višnji učini.

Ivan Dražić 

Sv Duje - Splitska katedrala

SLAVLJE VEČERI

Može li ikoji proljetni dan
Smiješkom tu večer da nadsija?
S hiljadom koji ostavljaju stan
U strujanje ulica ulazim i ja.

Žamor, i šum, i šarena vreva.
Tramvaji zvone, auta se glase.
Duž jednog se krova crvena slova
Pale i gase, pale i gase...

Radosne misli. Hod bez težine.
Večernji vjetar nam proljeće nosi.
S juga je došlo. Prepun svježine
Zbija nam svoje šale u kosi.

Bit' u talasanju ulice talas!
Osjećat život i srce, što voli! -
Večer u svome punome sjaju
I njega svojom svjetlošću poli!...

To su duboki časovi zdravlja,
Koji nas jačima, boljima čine.
Između svjetala večernjeg slavlja
Nije li ovo put u visine?

Dobriša Cesarić

Split