POSTANI OPET KAO DIJETE

Izravnaj razmirice među zvijezdama
i izuzmi suze od istrage
Djecu vrati njihovim igrama
i skini koprenu magle s lica zemlje
Grlicama vrati tepanje
i golubima gukanje
Žalosnoj vrbi podari radost
i suhu listu vedar put s grane
Nasmij se taštoj mački
što umiva se na pragu
i odanom psu koji optrčava kuću
Pognutim plećima olakšaj teret
i zaljubljenim očima pokloni smijeh
Ustupi mjesto onome koji na nj vreba
i ne krati palicu onome koji ju traži
Ne drži čvrsto kabanicu koju ti čupaju
i ne skrivaj obraz od nemilog dlana
Rasiplji suze kao blagoslov zemljom
i sij besjede na vjetru
Smij se suzi na obrazu
i raduj se sjemenki u brazdi
Slušaj zvona u sebi
i motri zvijezde pod svojim svodom
Obijaj pragove ne moćnika
i ostavljaj krišom dar na prozoru potrebnika
Odbij vijenac od slame
i ne gladuj isprazne slave
inanis gloriae cupidus
Grij se na tihoj vatri
i šuti kao zaliven
Postani opet kao dijete
i nastani se u Kući Kruha - Betlehemu

Ivan Golub

Split

  

PSALMUS CROATICUS

Može li se biće
sakaćeno tako da žive rane u mesu
(čineći ono što su mu činili)
pamti dublje od grobova i od potomaka

pripremiti za sreću kad mu i prolazi kućom
tako da sve bude oprost, razriješeno, cjelovito i zrelo

ili će, htijući jedino dosegnuti sebe,
koliko god se napelo,
iz cijele svoje prikraćene nedovoljnosti,
na kraju zapjevati smrtonosni psalam,
zanosno glavinjajući u još dublji ponor
zbog same svoje satkanosti, jer je takvo,
te ostati ono što je vazda bilo:
biće za nesreću?

Nikica Petrak

Salona

JER SE VEĆ DOSTA DUGO ZNALO

Jer se već dosta dugo znalo da se život odvija normalno
a smrt mu je bila bezbolna,
znao je bačen u suhu vatru da se kreće samo među
                                                                     stvarima,
da su stvari samo ono što jesu. Tako je postao sluga.

Sluga služi za goli kruh, postoji da bi mogao jesti,
da bi sačuvao svoje mirno i mlako tijelo urednim.
Sluga služi strojevima, gradi ceste,
propinje u vis letjelice i bez dopuštenja
ne smije učiniti svog koraka, govori samo ono što je
                                                                     dopušteno
ili šuti, šutjeti, šutjeti.

Ali iako je umro bezbolno, znao je da je svojim
                                                                    gospodarima
samo stvar među stvarima,
prisjećao se glazbe kao mutnog sna,
išao je svijetom kao onaj koji se ničeg ne može sjetiti,
tako je ne znajući počeo tražiti a nije znao što traži,
sluteći neku muklu silu koja ga miče po svijetu,
koja ga diže čak protiv gospodareve volje.

Sluga sam, govorio je sebi sluga sam a što ću
tijelo mi je mirno, mlako i uredno.

Nikica Petrak

Split
 

R.I.P.

Ali tko će vas, skupiti po jamama i vapnu,
raznesene, bez očiju i pluća, nenalik čovjeku,
zato što ste se usudili
reći da ste ono što jeste
i zbog toga u ruke uzeli
zatorni kamen kojim se krši zapovijed,
kojim se ubija

Jer nas je dragi Bog uputio na to
da je obred ljudski,
da stvari samo po obredu budu stvari,
neću vas ja, sinovi,
ostaviti na ledini i na kamenu
ili pod stablom gdje ste se igrali kao mali.
Nismo mi to htjeli. Žudjeli smo samo
biti sami sa sobom, znati napokon
tko smo i što bismo
mi mogli biti, svoji s drugima

Neka se nama oprosti vaše lutanje,
mlada neukost, nezrelo vrijeme.
Svatko je od nas i duh i smrdljiv crv.
Za svako vaše počinjeno zlo,
negdje je već bio počinjen zločin.

Malo se tko nadao. Digli ste se bez riječi,
kao na piće ili na partiju karata,
u svoju pšenicu, po svoje janje,
svoju šumu u plamenu, mrtvu ribu i kruh;
plodovi utrobe i njeno ralo,
pričest zemlje, sve što mi je ostalo,
moji jedini, moji svijetli poludjeli sinovi,
vi ginete a nama sada lista
naš suhi križ

Pjesnik sam i dosta mi je hrvatskog mučilišta.
S tim uvijek netko nešto trži,
moli krunicu, grabi za crne dane.
Nema plača. Tko će oplakati.
Polažu vas u kovčege. Žele vam pokoj.
Odlikuju vas. Takav je red svijeta.

Ali vi,
ostanite bez sna:
neka vam mala djeca
i anđeli s krilima od svile
daju kušati crne dunje prekinutog vremena
za vječnu budnost,
tako da uvijek znate
kamo teče naše vrijeme;
i jer niste dobili poljubac oproštaja,
molim vas, primite našu dušu u svjetlosti:
kad mi dovršimo svoje posrtanje,
čekajte nas tamo

Nikica Petrak

Solin - Salona

OSTANI S NAMA

Sam
u sobi
u večer.
Pas umuknuo.
Svjetiljka šuti.
Pero jedini sugovornik.

Zar sam?
Učila me majka:
"Bog je svagdje
i na svakom mjestu".

Oblij obraze zemlje suzama!
Otari rupcem lice krvavo!
Sagni se nad izubijanim namjernikom!
Pridruži se predvečernjim putnicima.
Vidiš što se događa kod nas.
Otvori nam oči i Pisma.
Trebalo je da Sin čovječji pati.
Mrak je ne idi dalje!
Ostani s nama!

Ivan Golub

Makarska - Crkva Sv Marka

  

NA ZAVJETNOJ PLOČI

Bude li bijede - s bijedom ću.
Bude li smrti - i s njom se ide;
a iznad svega, meni puta nema,
meni je domovina - s jezikom ću,
s kletvom i dva-tri upamćena stiha,
spomenom što se još uvijek predaje
između grube i čiste riječi,
                          samo sa životom
utihlih ljudi u svakom zavičaju;
meni bijega nema i ne bježi mi se,
tako nek bude.

Nikica Petrak 

Split - Spomenik poginulim braniteljima Domovinskog rata

na ploči piše:

SPAVAJTE SPOKOJNO DOMOVINSKOM GRUDOM POKRITI
SLOBODNA HRVATSKA ČUVA VAŠ SAN
A LJUBAV NAŠA ZAUVIJEK ŠTITI VAS OD MRAKA I ZABORAVA
OD VAŠIH ŽIVOTA I KRVI PROLIVENE
ZVIJEZDE SU NAD HRVATSKOM VEĆ UPALJENE

STATUS QUO

Što danas? Ništa.
Zavući se u neki kut labirinta
i slušati kako se negdje visoko osiplje vrijeme.
Svi su putovi zadani, staze regulirane,
pjesme su dopjevane i hvala bogu
nitko više ne zna ništa. Čekanje.

Što sutra? Trpjeti.
Povijest je prohujala i stala golema kao brana.
Iza nje gomilaju se ljudi, kuće, strojevi,
žice, noćne svjetiljke, podzemni hodnici, dizalice.
Rastu za sebe, ne znaju kud će.
Što govorimo nije ono što vjerujemo,
što činimo nije ono što slutimo.
Jedno drugo doba već zadano
priprema svoje buduće poraze.

U potrazi za komadom kruha
na mom balkonu jedna šugava ptica
izgovara slatke slovke
tri kratke note otvorenog prostora
sjećanje na zahvalnost razriješene muke:
svijete svijete, opet ćeš, u umiranje.

Nikica Petrak

Makarska