MNOGOSTRUKI ŽIVOT

Bit će da živimo
istodobno na mnogo zvijezda,
u mnogo raznih života, kad smo tako čudno
iznemogli
od čežnje za jedninom,
a sve nam živote veže tanka nit,
I
kad umiremo, umire nas mnogo.
I ja koja tvrdom zvijezdom večernjom
slutim,
da samo karika sam golemog mog žića,
samo jedno svoje
čulo, dimenzija jedna,
samo miljuntina svoje snage
što svemirom
troši se
i luta
ja osjećam,
da ni u ovom času nisam presjekla
nit
koja me veže s tvrdom zvijezdom večernjom,
i da nisam svoja ni
u času kad sam to naslutila,
jer i sad me škrope nečije daleke misli
neosjetno,
ko
ponoćna rosa.

Vesna Krmpotić 

Solin

PJESMA GORKA

Šta je to hladno, i gorko, i sivo
Šta niče u duši ko korov njen?
Jeli to suton? Zbilja već suton?
Il samo prolazna sjen?

Što sada? Brbljati vesele riječi,
Skrivati rane za humor;
Ko da se išta sakrivanjem liječi:
Tuga je tuga, a umor je umor.

Mili moj! Ti, koji dolaziš za mnom,
Da srcem oko sebe osvijetliš svijet,
Nemoj se varat i ne daj se varat -
Odreži krila pružena za let!

Na domaćoj gozbi su čudna veselja,
I pjano se bunca i buči.
Sudbina, što drugima nalijeva vina,
Tebi će naliti žuči.

Pa pij je, dragi, pij i pij,
I čuvaj se melankolije.
Ne boj se, poslije gutljaja svakog
Susjed će spremno da dolije.

Dobriša Cesarić

Solin - Gospin Otok

  

MOLITVA

Što htjedoh reći, davno sve sam
U djetinjstvu još reko Bogu,
Ali da nisam kakav jesam
I da vjerovat još mogu,
Za ovo dijete koje volim,
Ovako Boga bih da molim:

Svojim si zvijezdama napiso
U prazno nebo sve sudbine,
I mi smo samo tvoja miso,
Što sija zvjezdama iz tmine.
Svejedno dali ćemo stići
Na vrhove il past u bezdan,
Mi moramo tek ići, ići
Svud kud nas put vodi zvjezdan!

O dobri Bože, ako one
Zvijezde što sjaju njoj sudbinu
U nevolju i jad je gone,
U očajanje i crninu,
Milostiv pogled na nju svrni,
Gle, ima oči kao lane,
Od budućih joj dana crnih
Učini, Bože, svijetle dane!

Sve zvijezde što joj život mrače,
O dobri Bože, ti ugasi -
Sve one zvijezde koje znače
Besanih noći sijede vlasi,
I one koje bolest nose
U svojemu sjaju blijedom,
I one koje prijete bijedom.
I one koje prijete bijedom.

Al ako nećeš da ih zgasiš
I ako iskušenja treba,
Ti moraš, Bože, da je spasiš
Pred ponorima mostom neba.
I nemoj da joj život zgadiš,
Odrediv puno bola za nju,
A kada spustiš ruku na nju,
Spusti je samo da je gladiš!

Dobriša Cesarić 

Split

BOŽJA RIJEČ

Tvoja Riječ, Bože, uvijek iznova
odzvanja i budi jutra.
Riječ visoka, iznad vremena,
utisnuta u čelo neba i lice zemlje.
Tvoja Riječ život je našim životima,
Tvoje oči što gledaju u nas
i gledaju iz nas…
Volimo Tvoju Riječ jer rascvjetava svjetlo,
jer nema mjesta kamo ne želi doći,
jer hoće svaku našu nit utkati u Vječnost.

Ivna Talaja 

 

Makarska - Sv Petar

 

OTISAK NEBA

Nevidljiva Blizina

prati me

u vidokrugu dana i noći

umilno

ponizno

plahovito

zgusnula se u blagoslov

u otisak Neba na mojoj duši

Ivna Talaja 

Šibenik

PRIZNANJE

Najslađe radosti mladoga života
Tebi, Gospode, dajem,
Za najtužnije dane mojih slaboća
Ponižena se kajem.

Kako li malena sva moja su blaga
Pred pravdom oka Tvoga,
Od svijeta se praznih dolazi ruku
Pred neizmjernoga Boga.

Ja ničega nemam do dlanova praznih,
Tek sam puka sirota,
Al moji se dlanovi dižu k Tebi
Dar da prime života.

U blještavom sjajenju Tvojega bivstva
Ljepota se lije bez mjere,
Bože, o daj mi, da ostanem sirota
I kraljujem na putu vjere.

Sida Košutić 

Split - Crkva Sv Frane

MISTIČKI PROSTOR NOĆI

Nepraktični, za život nesposobni, osjećati se

za mir u licu Gospoda, izvan buke i napora.

Zrako nevidljivih zvijezda,

željo za blaženstvom,

izvan tijela,

izvan tvari,

u duhu.

U plavoj blagoj magli,

u Gospodnjem spokojstvu.

To nije pjesma, ni umjetnost:

ljubav,

blaženstvo,

tišina.

Nemoguć sebe iskazati,

nemoguć sebe isplakati,

sam, neznan i dubok,

sanjareći.

Đerdan zvijezda,

jamatvo luna,

kakva milošta sa vas struji i teče.

O blagosti, o svetinjo čistog duha,

tamjane,

dok sam još duhom u svijetu, ja sebi utvaram

da ću se ubiti ili oženiti;

ali ovdje neću ni braka a ni svoje krvi,

jer sam ovdje za vječnost vječan,

i jer sam beskrajno mrtav.

Moj je san izabrao kao uzglavlje dlane

jednoga Boga,

moja se ljubav rastapa i krvari od ljubavi

Krista,

i ja se vraćam u ono Ništa koje je Sve,

u ovaj mir koji je život.

Ta kako je slavno reći: ja nisam ja, ja sam On,

i ja očekujem da budem pravi i čisti

u čistome duhu.

Ja donosim ovamo dvije čiste usne,

dvije čiste ruke

i čisto srce

neoskvrnjeno,

u stanja bez riječi,

u molitve bez žamora;

duša je tiša nego tiha voda,

ško kaplje u spilji

u mekoći zagrljaja noći.

Slaboćo milja,

slatkoćo draganja,

radosni pogrebe,

ja silazim u naručje Onoga

kojega niko ne zove

pravim imenom,

moji grijesi se penju na svoju tezulju

u ruke Boga.

I tu ću zaspati.

Kao u krvi ruža,

kao u snijegu lijera,

kao u vinu vrta,

savladan od dobra,

do umora pijanstva

u san bez svijesti

daleki, ljubičasti,

san boja i slika;

u zvuku,

u mirisu,

prelesti.

Ako se ikada prenem

iz naručja svetog,

i potarem oči od magle Boga,

bit ću iznenađen (tajno sve dobrote)

što moja ćelija golih zidova

ne lebdi u lazuru

no pripada zemlji.

Tin Ujević 

Bol na Braču