JOŠ KAO DA JE JUČER

Još kao da je jučer
Ljeto tamnilo nam kožu
Bez znanja i bez ikakvog faktora
Kao da je jučer otok mirisao
Na borove i ostavljene zaboravljene
Ljubavi na pjesku
I onda kraj
Nestaje ljeto u bljesku
I počinjemo se vraćati
Svjesni da ćemo kroz jesen jedva koračati

Željko Krznarić

Zlatni rat - Bol na Braču

NEMA ZA MAČKE ŠKOLE

- Kamo ćeš s torbom?-
Upita Miru mačka.

- U školu! Đak sam!
ovo je torba đ a č k a!

- I ja bih s tobom!-
Mačkine oči mole.

- Ne možeš, draga,
Nema za mačke škole.
Mački je dosta,
Da zna presti,
Da zna loviti,
Da zna jesti,
Da se zna verati
I da mijauče,
A to sve mačke
Kod kuće nauče.

Grigor Vitez

Trogir

BUDITE LJUDI!

Nemojte ući s mržnjom. Nemojte mržnju ostaviti ni pred vratima.

Dok je mržnja u vama, nemojte pogledati ni biljku ni pticu ni čovjeka.
Nemojte im prići.
Dok je mržnja u vama, nemojte reći nijednu riječ, 
nemojte sanjati nijedan san o biljci, o ptici, o čovjeku.
Nemojte ni o kamenu.
Nemojte se ni pomaknuti dok se mržnja ne raspline, dok ne iščezne u vama.
Mržnja je ljubav skrutnuta, smrznuta u vama.
Nemojte biti brana blagosti i toplim vjetrovima – i njihovoj strpljivosti.
Nemojte tražiti opravdanja za mržnju.
Za nju nema opravdanja, kao što za ljubav nisu potrebna opravdanja.
I jedina istinska ljubav jest ona za koju nema opravdanja.
Budite ljudi i opravdajte život.
Jer život je povjerenje vama iskazano.

Stjepan Lice

Šibenik - Katedrala Sv Jakova

PONEKAD POŽELIM

Ponekad poželim da ništa ne želim
Da se životu predam na milost i nemilost
Tek samo da budem ponekad
U tvojim očima kako dragi blagdanski gost
Da mi svi vjetrovi svijeta budu kao braća
Da malo nemam nikakve namjere
da za mnom šalju potjere
a ja da mirno u tebi u ljubav zamotan
da sve jednostavno zaboravim
i da samo tu gdje jesam dolijeću ptice
i zvijezde da klize niz tvoje lice
jednostavno poželim da ništa osim toga
ne želim

Željko Krznarić 

Rogoznica iz zraka

DUŠU MORA ĆUTIM

Cvao sam
sa suncem
u  morskoj kapi,
blistao u pjeni
što na žalu hlapi.
Bio sam val
razigran u skoku
i tiha bonaca
u modrome oku.

U modroj zipki
zibali me vali,
bijeli me galebovi
u visine zvali.
Modri anđeli
čuvali mi snove
da sigurno
preko mora plove.

Sada smiren
u sigurnoj luci,
s modrim snovima
u klonuloj ruci
čekam i šutim.
Kraj plovidbe
slutim.

U duši svojoj
dušu mora ćutim.

Tin Kolumbić

Hvar

ZAJEDNO

Zajedno smo jedno vrijeme obojali
Tvojim omiljenim bojama
I poljupce brojali naslonjeni
Na plave zidove života
Možda ti još na usni negdje
Tragovi mojih usana vriju
Možda ti pogledi kriju
Rane večernje tame
Naše plovidbe i naša pristajanja
I zajedno možda požalimo
Što smo izašli iz stanja teških sreća
I slapova oblaka koji se još lijeno vuku
A bilo je lijepo čuti
Kako nam srca u tišni tuku

Željko Krznarić 

Hvar

MIJENJAMO SE DRAGA

Mijenjamo se draga
U predvečerje ovog grada
Po nama neka čudna svijetlost pada
Palimo svijetla prigušena
Još samo da ovo more preplovimo
I da preostale zvijezde pale vratimo tamo
Gdje im je mjesto
Mijenjamo se draga
Kao da se nekako više volimo i često

Željko Krznarić 

Hvar