SLOBODA

Jedan se tata
vratio iz rata.

Poljubac
i male ruke oko vrata.

- Što si mi donio, tata?

- Nešto vrijednije od zlata,
sine.
Slobodu domovine.

Vera Zemunić

Split - Spomenik 4. gardijskoj brigadi

OPROŠTAJ

Ovdi usrid luke naša mlada plavca
Uzdvigla je jidra voljna, smina i nova.
I hoteća pojti putom svojeg plova
Gre prez kog vojvode al zakonodavca.

Budi da smo virni krivovirna pravca,
Ništar manje čtimo (koko i zemlja ova)
- Ki va versih libar množ harvatcki skova -
Marulića Marka, splitskog začinjavca.

U lipom jaziku, gdi "č a" slaje zvoni,
Mi dobročasimo garb slovućeg greba
I tokoj ti napis dijački i stari.

Zbogom, o Marule! Pojti ćemo, poni
Žaju imimo velu sunčenoga neba:
Korugva nam ćuhta; gremo, mi puntari!

Tin Ujević

Split - Marko  Marulić

ČEKANJE U KAVANI

Još za koji časak vrijeme je da stigne.
Uznemiren pogled k satu ti se prigne.
Pa gledaš na vrata, kud ulaze gosti.
I napeto zuriš. Bole očne kosti.

Kazaljke na uri miču radost bliže.
Ko mašina vrsna, ljubav točno stiže.
Vrata opet zijevnu: dahnu hladnim dahom.
Čuvstvo, što je nema, pritište te strahom.

U grla se liju pića bljutava.
Na okna se skuplja magla rutava.
Sumnjom se minute tužno produžuju.
Izvjesnošću konobari ne poslužuju.

Kazaljke ti radost odmiču već dalje.
Dođavola ljubav što ti srdžbu šalje!
Žagor se kavane zadimljeno puši.
Rušenje je mutno što se u prah ruši.

Sigurno će doći. Tako želja gata.
Čekanje te mori puna pola sata.
Žališ samog sebe, glasa prebijena.
Kava ti nastolu hladna nepijena.

Stanislav Šimić

Solin

LJUBAV JE UŠLA U KUĆU

Ljubav je ušla u kuću.
Žaluzine
odmah su sklopile velike zelene oči.
Sjene u sobama
rasplakale su se od ganuća.
Grlica je zagugutala u kavezu.
Fotografije su požutjele od zavisti.
U klaviru čula se žica.
Fikusi su zadrhtali
kao vrbe, dolje, na potoku.

Ljubav je ušla u kuću.
Kuća je čudna.
Iz kuće su iznijeli
sve sadašnje i buduće mrtvace.
Sve čudnija je kuća, u ljubavi.
Školjka više ne šumi tišinu, već radost.
Kuća je u čudu. Sve je rumenija.
Čaše u vitrinama zvone i čekaju vino.
Meka je kuća. Na svim je stvarima mahovina.
Zavjese na prozorima
jedra su. Nadimlju se.
Meka je kuća. Kuća je baršunasta kutija.
Dragulj je u njoj. Dragulj.

Ljubav je ušla u kuću.
Zrcala liju nemir, slike i sjene.
Peći su dobroćudni medvjedi. Mumljaju.
Smiju se sadržaji u svim knjigama.
Srca tuku. Jako. Satovi biju.
Sagovi
od dragosti gutaju svaki korak
(kao dječaci slatkiše).
Jablanovi pred kućom šume u groznici vjetra.
Otputovati.
Kuća je brod. Vješa šarene zastave.
Otputovati! Otputovati!

Vladimir Kovačić

Solin

AKO SE SJEĆATE, DEČKI

Ako se sjećate, dečki,
u onoj tamo školi
sve su nas učili reći
samo ne kako se voli.

Naše djetinjske ljubavi
u duši i u puti
nisu nikada čule
to što su htjele čuti.

Kišo, padni s visoka
na jake i na slabe,
naše djetinjske ljubavi
sada su stare babe.

Naše stare babe
i naši recidivi
sada su tužne i jalove,
a mi smo za to krivi.

Ivan Slamnig

Split - Bačvice

PORUKA IZ DALJINE

Lastavice, mile moje lastavice,
Govorim vama. Čujete li
Moje riječi? Odletite;
Preko gora odletite na prozor kuće
Ispod brijega. I cvrkućite, cvrkućite,
Dokle se god ne pojavi Ona.

Dragutin Tadijanović

Solin

NA PUTU OD PRSTA DO TRAVE

Na putu od prsta do trave
kraj tihih i lakih ramena
leptiri pronose sunce,
a lahor u nježnome lišću
i dah tebi sa usne
trči i teče u smijehu.

Radovan Ivšić

Solin