nedjelja, 27. rujna 2015.
subota, 26. rujna 2015.
MLADIĆ U TRSJU TUŽAN
Na brijegu vinograd s vidikom na rijeku.
U trsju stoji mladić
čeznutljiv pogled šalje
dalekoj, blistavoj rijeci:
"Rijeko, nosiš li možda
meni od Jelene pozdrav?"
(Jelena, djevojka mlada,
živi u neznanom kraju,
kud rijeka daleka teče.)
Blistava rijeka šuti
i teče nečujno dalje.
"Oblače, maleni, bijeli,
možda mi ti nosiš pozdrav?"
Oblak šuti visoko
i plovi nečujno dalje.
U trsju stoji mladić
I gleda rijeku daleku,
I gleda oblak lak.
Sam, i žalostan.
Dragutin Tadijanović
U trsju stoji mladić
čeznutljiv pogled šalje
dalekoj, blistavoj rijeci:
"Rijeko, nosiš li možda
meni od Jelene pozdrav?"
(Jelena, djevojka mlada,
živi u neznanom kraju,
kud rijeka daleka teče.)
Blistava rijeka šuti
i teče nečujno dalje.
"Oblače, maleni, bijeli,
možda mi ti nosiš pozdrav?"
Oblak šuti visoko
i plovi nečujno dalje.
U trsju stoji mladić
I gleda rijeku daleku,
I gleda oblak lak.
Sam, i žalostan.
Dragutin Tadijanović
Poljica |
petak, 25. rujna 2015.
LAKE MISLI
Lako je lakim mislima,
lako je i nikakvim mislima,
one dođu i prođu,
one ne dođu.
Često o njima mislim,
često ih čekam i zovem,
dođite lake misli,
dođite nikakve misli,
budite moje misli,
zajedno s drugim mislima.
Lake misli za naslov,
lake misli u knjizi,
lake misli za misli,
nikakve za pogled i spavanje,
nikakve kada budem na nebu
sa sveticama i svecima
i laganim anđelima
letio iznad oblaka.
Danijel Dragojević
lako je i nikakvim mislima,
one dođu i prođu,
one ne dođu.
Često o njima mislim,
često ih čekam i zovem,
dođite lake misli,
dođite nikakve misli,
budite moje misli,
zajedno s drugim mislima.
Lake misli za naslov,
lake misli u knjizi,
lake misli za misli,
nikakve za pogled i spavanje,
nikakve kada budem na nebu
sa sveticama i svecima
i laganim anđelima
letio iznad oblaka.
Danijel Dragojević
Makarska - pogled na Hvar |
PAUN
Njegovo Veličanstvo Paun Prvi
potomak paunske kraljevske krvi
s kraljevskom odjećom dragulja punom
i blistavom kraljevskom krunom
rekao je jutros glasno i jasno:
- Ja pjevam divno! Pjevam prekrasno!
Slavuj je za me tek mali ptičić,
a glas je njegov bijedni glasičić,
kažem vam - sitan glasičičičić!
Grigor Vitez
potomak paunske kraljevske krvi
s kraljevskom odjećom dragulja punom
i blistavom kraljevskom krunom
rekao je jutros glasno i jasno:
- Ja pjevam divno! Pjevam prekrasno!
Slavuj je za me tek mali ptičić,
a glas je njegov bijedni glasičić,
kažem vam - sitan glasičičičić!
Grigor Vitez
Solin |
četvrtak, 24. rujna 2015.
SVUDA SAM TE TRAŽILA
Svuda sam te tražila.
Osim u svom srcu.
Sve sam bila
Osim Tebe.
Potonule lađe su me vozile,
Zmajske su me spilje zatvarale,
Mutne su me vode ispijale.
Mislila sam, to je cijena za Tebe.
Nisam znala da se Ti poklanjaš onome
Tko zna da ne može platiti.
Svuda sam te tražila,
A ti si već bio nađen.
Sanjala sam da Te osvojim
Svojim stradanjem,
Da Te zaslužim dugim hodočašćem:
Nisam te htjela bez plaće i truda.
Nisam znala da se ti poklanjaš onome
Tko zna da nema takvog stradanja
Kojim će te zaslužiti.
Vesna Krmpotić
Osim u svom srcu.
Sve sam bila
Osim Tebe.
Potonule lađe su me vozile,
Zmajske su me spilje zatvarale,
Mutne su me vode ispijale.
Mislila sam, to je cijena za Tebe.
Nisam znala da se Ti poklanjaš onome
Tko zna da ne može platiti.
Svuda sam te tražila,
A ti si već bio nađen.
Sanjala sam da Te osvojim
Svojim stradanjem,
Da Te zaslužim dugim hodočašćem:
Nisam te htjela bez plaće i truda.
Nisam znala da se ti poklanjaš onome
Tko zna da nema takvog stradanja
Kojim će te zaslužiti.
Vesna Krmpotić
Split - Trstenik |
POLUDJELA PTICA
Kakvi to glasi čuju se u mraku,
Nad noćnim poljem, visoko u zraku?
Ko li to pjeva? Ah, ništa, sitnica:
Jedna u letu poludjela ptica.
Nadlijeće sebe i oblake trome,
S vjetrom se igra i pjeva o tome.
Svu svoju vjeru u krilima noseći,
Kuda to leti, što bi htjela doseći?
Nije li vrijeme da gnijezdo vije?
Kad bude hladno, da se u njem grije.
Ko li te posla pjevati u tminu?
Sleti u nižu, u bolju sudbinu.
Ne mari za to poludjela ptica.
Pjeva o vjetru, što je svu golica.
A kad je umor jednom bude shrvo,
Neće za odmor nać nijedno drvo.
Dobriša Cesarić
Nad noćnim poljem, visoko u zraku?
Ko li to pjeva? Ah, ništa, sitnica:
Jedna u letu poludjela ptica.
Nadlijeće sebe i oblake trome,
S vjetrom se igra i pjeva o tome.
Svu svoju vjeru u krilima noseći,
Kuda to leti, što bi htjela doseći?
Nije li vrijeme da gnijezdo vije?
Kad bude hladno, da se u njem grije.
Ko li te posla pjevati u tminu?
Sleti u nižu, u bolju sudbinu.
Ne mari za to poludjela ptica.
Pjeva o vjetru, što je svu golica.
A kad je umor jednom bude shrvo,
Neće za odmor nać nijedno drvo.
Dobriša Cesarić
Split - Crkvica Gospe od Žnjana |