Kad postanem vjetar posvud će me biti
U vlatima nježnim, u krošnjama šumnim;
Svim ljudima dobrim, i tužnim i umnim,
Pričat ću o tebi. I bit ćemo siti
Razgovora lijepih, večernjih ponešto
Al' još uvijek skladnih. Bit ću ona fuga
Što nas spaja s jakim naslagama juga
I gdje hoćeš stiže, sigurno i vješto.
Kad postanem vjetar moći ću te taknut
U svakom trenutku, uvijek zakoraknut
U tvoj dio svijeta. I bit ću ko more
Da ti tiho šapnem: budi blizu mene
Da mi čuvaš misli, da mi svjetlaš sjene
Da rastem ko vjetar za sve tvoje zore.
Jakša Fiamengo
