Svoje sam nebo sakrio u sebi.
Svoju sam radost stisnuo u šaci.
Svoju sam radost stisnuo u šaci.
U sobi
rastu
čempresi.
Mačka na žutom izvoru
pije mjesečinu
da dođe gladan, go, da dođe makar ko
da voli da psuje da bekrija da se opije
da se osneni san kroz prste
kroz noći pod krilom ptice
da od riječi da od malih i velikih slova
potamni lice da porumeni
da dođe kroz prozor kroz krov
da nijem da gluh
i da mu rečem:
druže, zatvori oči i slikaj.
On bi iz džepa izvadio sunce
umotano u zamazani rubac
i mahao bi kistom opijen.
Jure Kaštelan