Davna pjesmo, modrino iz uspomene
Mašto između čaša, pijem u dimu
dok živi svijet, izgorjevši, lebdi nad parkom
Nepriznat
s pticama, snom došaptava more
I prijaznije more
i predio iz naše slutnje
gdje jedan strm puteljak u osami žuti
(Nitko ne prohodi onud
nit itko njime silazi
u područja pristunih misli
koja dotiču zvijezde)
Te samcat iako bez ljudi
bez sjete
stojim na rubu svega što nas ovdje uzdiže
u istini bez smisla
ko grad bez imalo duše
napušten od žitelja
proslavljen prije predaje
Josip Pupačić
