Rastu, rastu tek iz tebe moji najtiši dani
Iz tebe kao cvjetovi u ovoj noći nada mnom
U mislima mi razmiču u nadi dalek vidokrug
Nad mojim grobom prastarim biser se biser prosipa
Iz tvojim malih očiju raste plamičak ljubavi
I zrači davnom svjetlošću one ugasle dane
Na jednom stolu hrastovom u bilu gradu nad
morjem
U bilu selu na bregi kraj one bistre Cetine
Dok s grudi svoje majčice bijelim mlijekom
napajaš
I brižno čelo njezino zvjezdanim sjajem ozariš
To oko lika bakina aureolu sazdaješ
U bili selu Slimenu kraj one bistre Cetine
U ovom gradu rvackom pod jednom gorom zelenom
Ti spavaš tako nevino u ovoj noći nada mnom
U ovom slavlju što ga tkam od zebnje i od radosti
Već petnaest dana i noći od suza i od nježnosti
U mojoj duši otvaraš u nadi dalek vidokrug
U ovom gradu rvackom pod našom gorom
Slemenom
Ti ni ne slutiš, ti ni ne sanjaš, malešna
Ninu ni nana trajnana, o moja zlatna jabuko
Vani rominja kiša po našem blatnom predgrađu
(O moja majka stara u romoru svojih suza
Evo ti napokon uzdarja - ovaj nevini cvijet!)
Ti oko lika bakina aureolu sazdaješ
Spavaj moje dijete; spavaj moje dijete
Ninu ni nana trajnana, spavaj mi, miljeno moje.
Josip Pupačić
Cetina
