Prošle su
sada već i četrdeset
i četiri godine.
Iz davnih dana
ostala su mi samo
dva srebrna metka
skrivena u staru slovaricu
jedan po jedan
za svaku sljepoočnicu.
Provjerim jesu li na svome mjestu
svaki puta kada iziđe i zađe sunce.
Jednom, odletjet ću s njima u prazno
kao hitac koji su pijanome idiotu
dali ispucati na seoskoj svadbi.
Nikada nisam znao kamo bih.
Na koju stranu polja
poći jutrom sa srpom
na koju uvečer s divljim makom
koga ti tek rođenoj
ostavih na jastuku.
Ono što svake večeri
gasne nad ravnicom
nije bila tebi i meni
poklonjena zvijezda.
Gledam vode, te snovite vode.
Od ovoga blata
bog stvori lopoč
kandilo i lastavicu.
Od ovoga blata lastavica
učini gnijezdo na starome trijemu
pod tvojim usnama
i odletje na kraju ljeta kući
na početak svijeta
da mu bude prva udovica.
Delimir Rešicki
sada već i četrdeset
i četiri godine.
Iz davnih dana
ostala su mi samo
dva srebrna metka
skrivena u staru slovaricu
jedan po jedan
za svaku sljepoočnicu.
Provjerim jesu li na svome mjestu
svaki puta kada iziđe i zađe sunce.
Jednom, odletjet ću s njima u prazno
kao hitac koji su pijanome idiotu
dali ispucati na seoskoj svadbi.
Nikada nisam znao kamo bih.
Na koju stranu polja
poći jutrom sa srpom
na koju uvečer s divljim makom
koga ti tek rođenoj
ostavih na jastuku.
Ono što svake večeri
gasne nad ravnicom
nije bila tebi i meni
poklonjena zvijezda.
Gledam vode, te snovite vode.
Od ovoga blata
bog stvori lopoč
kandilo i lastavicu.
Od ovoga blata lastavica
učini gnijezdo na starome trijemu
pod tvojim usnama
i odletje na kraju ljeta kući
na početak svijeta
da mu bude prva udovica.
Delimir Rešicki
