Sjećam se starog prijatelja
on je tako sjajno znao razgovarati s cvijećem
da je to svim njegovim biljakama bilo omililo
primao je poruke iz lončanica kao da sluša radio
znao je poštovati svaku riječ koja se javi s balkona
potvrđivao je da su svi štovatelji cvijeća
ujedno i najveći štovatelji poezije, oni koji su
proučili sve mogućnosti nijemog govora
odavno već znaju da je šutnja najrječitiji oblik
na koji nam se cvijeće raznobojnim jezikom obraća
podižući lepršave latice poput snenih kapaka
dobro jutro, kažem cvijeću, dobro jutro, kaže cvijeće
još uvijek se sjetim starog sad još starijeg prijatelja
on još uvijek, sada na svoj čudesni način,
razgovara sa svojim nježnim sugovornicima, sada
razgovorljivijima nego što bi se moglo očekivati
posjetim ga gdjegod, odnesem mu cvijet, zapalim svijeću
otkad je prešao u trajnu šutnju ni cvijeće nije isto
odšutim za njega kakvu dobru rečenicu
još uvijek se sjećam starog prijatelja
Jakša Fiamengo
 |
| Split |
