STRAH I PTICE

Pretvorio sam svijet
u tišinu
a gledanje
u tamu.
Ovo je djetinjstvo stvari.
Naselje snivanih ptica.
Ostanite bez leta zaboravljene.
Ostanite mirne, vi uznemirene.
Ostanite, ptice prestrašene.
Na granama
sna.
Nad vodama
sna.
U mome plaču.

Jure Kaštelan

Split

LASTAVICE U BARANJI

Prošle su
sada već i četrdeset
i četiri godine.
Iz davnih dana
ostala su mi samo
dva srebrna metka
skrivena u staru slovaricu
jedan po jedan
za svaku sljepoočnicu.
Provjerim jesu li na svome mjestu
svaki puta kada iziđe i zađe sunce.
Jednom, odletjet ću s njima u prazno
kao hitac koji su pijanome idiotu
dali ispucati na seoskoj svadbi.

Nikada nisam znao kamo bih.

Na koju stranu polja
poći jutrom sa srpom
na koju uvečer s divljim makom
koga ti tek rođenoj
ostavih na jastuku.

Ono što svake večeri
gasne nad ravnicom
nije bila tebi i meni
poklonjena zvijezda.

Gledam vode,  te snovite vode.

Od ovoga blata
bog stvori lopoč
kandilo i lastavicu.

Od ovoga blata lastavica
učini gnijezdo na starome trijemu
pod tvojim usnama
i odletje na kraju ljeta kući


na početak svijeta

da mu bude prva udovica.

Delimir Rešicki

Gradac - Petrovo polje

JEDINA NADA

Nedavno je strahovitom silom
   Slomio mi srdce udes priek,
Razstavio me s divnom (Tugomilom),
  Razstavio valjda za naviek!

Nju sam takvim ja ljubio mahom,
   Ko što cvietak ljubi sunca sjaj;
Zdvojnik zadnjim izdišući dahom
   Ko što ljubi pusti život taj.

A sada je strahovitom silom
   Slomio mi srdce udes priek,
Zdvojnik samo na Tvom krilu milom
   Našao bi srdcu - duši liek!

Zarobio si davno srdce moje
   Shvatio ga Tvoga oka grom;
Ne korim Te ipak s zloće koje,
   Jer mi j' dobro u sužanjstvu Tvom!

(rukopis iz 1879. godine)

August Harambašić 

Roč

LJUBOMOR

Ljubomor grize kao stjenica,
a Tvoje oči kao zvijezde sjaju
i uzalud se moje misli kaju
sad, kad drugom si vjerenica.

Ja sanjah: moja si suđenica,
a sad u noći slušam: pseta laju,
na uglu žene blijedu ljubav daju
i noć je gusta ko pletenica.

O, zalud bagrem mojim snima miri
i noćnom zemljom rijeka pjesme teče
i zalud tiha čežnja krilo širi -

Ljubomor otrov mojim žiljem lije
i tkivo grize, razara i peče
i s Tvojim smijehom mom se jadu smije!

Vladimir Kovačić

Vrsar

RUŽIN LISTAK

Kad sam jučer, draga dušo,
   Kraj tvog okna prošo ja,
Žudio sam tebe vidjet,
   Žudila te duša sva...

Tada pirnu tihi vjetrić,
   S tvoje ruže pade list;
Kako pade - men' na grudi
   Slieće divan, liep i čist.

A ja bijah blažen veće,

   Glavom sinu miso ta:

Ovaj listak ljubav tva je!
   Ah, to neka Višnja zna!

August Harambašić

Grožnjan

RIBAREVA KĆI

Mali vali
Pozaspali,

Tihi vlada mir;

Nit što ori,

Nit što zbori,

Nit se miče vir.

Mjesec tamo

Kadkad samo,

Gust pobija mrak;

Pa se ljeska,

Čudno bljeska,

Bliedi njegov trak.

Nut na žalu

Kuću malu - 

Ribarev je stan!

Nikog živa,

Sve počiva,

Blag uživa san.

Al gle sada

Iznenada

Otvara se dver - 

Nuto pazi,

Gdje izlazi

Ribareva kćer.

Kud će mlada

Sama sada

U tu crnu noć?

Dragi reče,

Ono veče

Da će po nju doć.

S njim će tada

Bježat mlada

Kroz taj crni mrak;

Jer ju sili

Na nemili

Otac njezin brak.

Što se muti,

Šumi, ljuti,

Tihan dosad val?

Što na kleti,

Bože sveti!

Izbacuje žal?

Djeva gleda - 

Ko od leda

Mrzne joj se dah - 

Pa u vale

Uzrujale

Skoči isti mah!

Opet vali

Pozaspali,

Tihi vlada mir.

Nit što ori,

Nit što zbori,

Nit se miče vir.

Mjesec samo

Kadkad tamo

Gust probija mrak;

Pa se ljeska

Čudno bljeska

Bliedi njegov trak.

Franjo Ciraki

Poreč

PROŠLA MLADOST

Kad mladjan bijah, igro sam se perom,
U sitnih pjesmah bol sam svoju bajo,
I ne pomislih, da bi s' izgubljene
Ja ikada se mladosti pokajo.

I ljuven pjesmu, milje djevojačko,
I plavih očih čarovite kriesi,
I sladjan miris cvieća raznolikog
I ono sve, što mladjan život resi:

Sve mnijah, da sam diso i miriso,
Sa cielom snagom uzbibane strasti.
I mnijah, da sam nakrco si dušu
Sa osjećajem najmilijih slasti.

A sad gdje starim, gdje se kosa gruša,
Gdje razočaran u daljine gledim,
Tek vidim kako j' pusto srce moje,
Za nepoznatim nječim uvijek žedim.

Što hoćeš, srce? Zar ti dosta nije
Te igre puste burnih uzkucaja,
Zar misliš, da će uviek trajat moći
Ta šara varka ljubanoga raja?

Što onda bilo tvoje pravo sveto,
Da ljubav ti se ljubavlju uzvrati,
Sad tek je darak, što ga dobra duša
Iz smilovanja biedniku ne krati.

Franjo Ciraki

 

Motovun