KRINOVI

U polju i u gori bijeli krinovi procvali
Po polju i gori krin kao da nešto zbori
Po gori i dolu svaki krin
Kao da gori
I kada tiho između procvalih cvjetova
Zamišljen tako
Prolaziš
Možda kao i ja pomisliš na one koji su
Prije tebe ovuda tiho
Prolazili
Između procvalih bijelih cvjetova
Pitajući se isto tako kao i ti
Šta li su ovi bijeli
Krinovi
Da li su to nečiji klikovi
Ili
Krikovi
Znaci onih koji su nekada prolazili
I u bespućima ovim
Beznadno
Gazili

U potrazi za bijelim cvijećem

Mak Dizdar 

Zagreb

SREBRNA CESTA

1

Ja ne znam tko si? Čuj me, dobri druže,
kad padne veče ponad tvoga krova,
kroz mrak se javi ćuk i hukne sova,
a oblaci ko jata ptica kruže
nad tornjevima sela i gradova -

izađi u noć... idi... Divlje ruže
opijat će te putem. Trn će cvasti,
otvorit oči lopoči na vodi.

Izađi... idi... Srebrn plašt će pasti
dalekom cestom, kud te srce vodi.

2

Ti znadeš i sam da svjetove nosiš
u samom sebi, i da na dnu duše
sja jato zvijezda, ponori se ruše
i - ako hoćeš - oluji prkosiš
olujom, koja u tvom bilu huji.

Izađi u noć. Pjevat će slavuji
u crnom grmlju. Žuborit će vrutak.
Nad glavom će ti bijela zvijezda sjati.

I ako hoćeš, ti ćeš za trenutak
vidjeti boga što te cestom prati.

3

Ne vjeruj noći, čovjeku, ni buri
što kida greben tvoje volje. Gazi
na putu zmiju, guštera na stazi,
i budi kao putnik što se žuri
dalekom stepom zelenoj oazi.

Izađi u noć... idi... Divlje ruže
opijat će te putem. Trn će cvasti,
otvorit oči lopoči na vodi.

Izađi, druže... Srebrn plašt će pasti
dalekom cestom kud te srce vodi!


Gustav Krklec

Zagreb

ŠUME RIJEKE KOBILE MENE SU ZAROBILE

Volim samotni zvonik
kukuruz samonik
posađen vjetrom ili slučajem
svoj lik
u vodi
bijelu šolju s toplim lipovim čajem

tuga za zavičajem
ubija radost za svakim novim krajem

od zore do mraka ludujem
muče me šume rijeke planine
i zdrave kobile
o zašto zašto nisam kopile
muči me muči široki svijete
što znam čije sam dijete
i što sličim a ne pripadam
ljudima što su me rodili

Miroslav Slavko Mađer

Neuschwanstein (u prijevodu Novi labuđi kamen) -njemački dvorac na jugozapadu Bavarske u regiji Allgäu

DOBOVA

Stotinama sam puta
prošao kroz Dobovu.
To prvo mjesto kada vlakom
prelazite hrvatsko-slovensku granicu.
Taj prvi znak da nekamo
stvarno odlazite i prvi krajputaš
koji vam u povratku
kaže kako ste, zapravo, nekamo stigli.

Čistilište, ako stvarno postoji
vjerojatno sliči na Dobovu.

Djevojčica s kanticom za mlijeko.

Stogovi sijena na uredno pokošenim pašnjacima
koji mirno čekaju suton.

Nešto nestvarno se načas ukaže
tamo vani, izvan kupea
punog nikotinskog ljepila.

Carinik koji će izuven i izvaljen
na položenim sjedalima
zakratko zadrijemati do Zagreba.

Ulica u kojoj je
u Ljubljani otvoreno prvo porno-kino u
bivšoj državi u koje sam odveo dva Goranca
da nakon šest mjeseci
sivo-maslinastog vojnoga roka
vide dvostruku penetraciju
američke porno-dive iz osmadesetih
Kelly Nichols u filmu Cimerke.

Seoska groblja na pitomim padinama
na koja pada večernja, zimska sumaglica.

Jednom ću sići s vlaka
i zaspati na klupi te male
željezničke postaje u Dobovi.

Ako se ikada probudim možda me vidiš
kako tio se perona mašem
objema rukama.

Delimir Rešicki

Bregana

PRIJATELJI

Prijatelji kažite
narodima svijeta
onima koje zanima
i onima kojima je svejedno

Moja zemlja je Hrvatska
i njenu slobodu tražim

Cijena nije važna
plaćam svojom krvlju

Boris Maruna 

Vrata Jadrana

 

OBRIS KNJIŽEVNOOSTI

Zamisli obris svoj
zatim ga lagano potjeraj
Ako ga neprestano tjeraš od hoda
Hej! Nakon toliko godina on hoda!
Dokle će stići pitaš se?
I još čuje, puši, pije, govori i jede
Jedući se opušta
ali zato hulja ništa ne čita
niti leti, iako to hoće
Najčešće spava
piše nešto u snu
probudit će se drugi put
ugodan i neopisiv
Možda će odzvanjati
kao pribor za jelo
ili briznuti u plač nizašto
zaštićen tek snom
a znamo d snova ima i ima
oni troše stvarnost
na velikim visinama
idu po nebu idu
pa se zamisle
svijaju od smiješna života dolje
jer dolje se sve može precizno izračunati
i dobra volja i neki odgovor
napet od adrenalina

Sead Begović 

Drniš

 

IDILA

To stado ovaca koje si sanjao
nije imalo svoga učitelja
kotrljalo se niz brdo, brbljalo
onako ovčji, neošišano, bijelo
bez naglaska i tora
Ali gle, obzorje kaže
nema bjekstva, konačne večeri
a ipak ćemo večerati zajedno
sa slikom propadanja u obično
sumračno poslijepodne ove livade
gdje pastir čuva osamljeno mjesto
posebnog trenutka lijepe kupine
koja i noću zri
zbog stada
koje će ovuda jednom proći

Sead Begović

Dalmatinska Zagora