(VALJA NAPISATI SASVIM SVAKIDANJU PJESMU...)

Valja napisati sasvim svakidanju pjesmu
naprosto je izreći kao razgovor kao susret kao sjetu
između malih stvari nakon radnog vremena i prije radnog vremena
kao tužan osmijeh koji govori da je mnogo ljudi mnogo zaboravilo
možda sve što se ne tiče novca ili žene ili sna poslije objeda
ili sna noću
ili sna uopće
i da se razlikujemo međusobno samo po svom snu


Milivoj Slaviček 

Split

NISMO SE MOGLI SJETITI

Nismo se mogli
sjetiti nekog imena.
Nekog vrlo
dragog imena.

Nikad se dakle
nećemo više
ničega sjećati.
Samo ćemo živjeti.

Vesna Parun 

Slatina - Čiovo- Crkva Uznesenja BDM

LICE U SJENI

Zaboravih mu ime, ali znam da milo bješe pticama,
i da ljubav bješe osmjehom pamte moje oči.

I sada idu ljudi pristaništem; ja ne okrećem lice,
zadubena u šapat zaostalih oluja.

Nije li galeb zaboravio mrtva druga, zašto tužiš?
Hrid je svoju zaboravio galeb, ne zna ni jug ni sjever.

Još nisam zastrla prozor, još nije utišalo more.
Ne kori me, šumo, krošnjama; ne plaši me vodo dubinom!

Vesna Parun 

Slatina - Čiovo

PRED MOREM, KAO PRED SMRĆU, NEMAM TAJNE

Ako tražiš put u moju dušu
odvedi me moru olujnom.
Ondje ćeš vidjeti otkrit život moj
kao razvaljen hram; moju mladost
smokvama ograđenu visoravan.
Moja bedra: drevnu tužaljku
radi koje poganski bogovi
kleče na koljenima.
Pred morem, kao pred smrću, nemam tajne.
Zemlja i mjesec postaju moje tijelo.
Ljubav presađuje moje misli
u vrtove vječnosti. 

Vesna Parun 

Čiovo- Slatina- pogled na Split

 

 

MOJ JEZIK

Ja imam svoj jezik
I unutar tog jezika jedan još mojiji
Dio je svih jezika
Dio smo svih jezika
Ali progovaramo svojim, kojem pripadamo
Star je kao i mi sami
Korijen mu se gubi u vremenima
Cvijet se njegov drži u suncu
i opire se vjetrovima
Jest i raste
On je višemilenijska biljka
Na kraju će urasti u samo nebo
(i u svevremenost)
I ostavit nas ondje


Milivoj Slaviček 

Split

KUĆA KRUHA

Tovar, vol i moja siromašna duša
U Božićnoj tajni samo smo statisti
Pred Djetićem mali, sa sjenama isti,
Dah nas Božji ljulja i vrijeme peruša.

Već isprani nadom da će zima proći
Dok u vjetru šumi silno more vjere
U istom smo zviježđu, mjeri svake mjere,
Putnici u svjetlost usred Svete noći.

O, sva je od zlata naša Kuća kruha,
Ukrasi na boru, blagdan i noć gluha
- Tek se anđeosko Gloria još ori.

Sat zvijezdanih sati kuca našu vjeru
Dok nas tri mudraca rod pastirski dvori
Marija i Josip već pelene peru.

Jakša Fiamengo

Split - Pjaca

  

DRUGI VIDIKOVAC

Ta druga realnost, ma što god to bilo,
Vrijeme je gdje sad su otac moj i mati,
Mjesto je gdje teku neki drugi sati,
Gdje je kamen teži, gdje je lakše krilo.

Ta druga realnost možda je pak prva,
Ona što se ne zna i samo je sjetna
Zamjena za sreću, al' i zagonetna,
S korizmenim križem, kraj Božićnog
                                                      drva.

Tko zna što sve u njoj potire se, slaže
Kad nam prođu zime i nebeske straže
Propuste nas ući na osobit način

Do njezinih dvora, do mora i polja...
Jest, možda je ipak od svih ponajbolja
Ta druga realnost, ma što god to znači.


Jakša Fiamengo

Split - Marjan