nedjelja, 26. kolovoza 2018.
četvrtak, 23. kolovoza 2018.
SFINGA
Još ti lijepo stoje stoljeća i bore,
Nabrane od šutnje, klesane od kiša;
Još ti se u oku ljulja staro more,
A pitanja tvoja tamnija su, tiša.
U tvoj crni granit, u to lice s pijeska
Lav vremena zuri, dugim repom maše;
U jeziku tvome nova noć se ljeska
I jeza se širi, i riječi se praše.
Ti si uvijek ista - grobovi su drugi!
Sačuvat ih treba u povijesnoj fugi
Za cijeli naš život, posut divljom soli.
Bježi gusto vrijeme iz zvijezdanog ringa
A i Peristil je samo jedna sfinga,
Tajna od ljepote, napukla od boli.
Jakša Fiamengo
Nabrane od šutnje, klesane od kiša;
Još ti se u oku ljulja staro more,
A pitanja tvoja tamnija su, tiša.
U tvoj crni granit, u to lice s pijeska
Lav vremena zuri, dugim repom maše;
U jeziku tvome nova noć se ljeska
I jeza se širi, i riječi se praše.
Ti si uvijek ista - grobovi su drugi!
Sačuvat ih treba u povijesnoj fugi
Za cijeli naš život, posut divljom soli.
Bježi gusto vrijeme iz zvijezdanog ringa
A i Peristil je samo jedna sfinga,
Tajna od ljepote, napukla od boli.
Jakša Fiamengo
Split - Peristil |
nedjelja, 12. kolovoza 2018.
ČEŠĆE NEGO INAČE
Ima dana kad češće nego inače
naš govor izjednačujemo s onim morskim
postupno izmjenjujemo ljetne rečenice
slojeve jezika amplitude daha
upućeni u nejasnu meteorologiju
u naš govor uključujemo ptice
na njihov se lebdeći način nešto lakše
sporazumijevamo s vjetrovima
spravnima za sva visinska orgijanja
ima dana kad nas češće nego inače
nebeska strujanja pomlađuju
kad se bez većeg napora prostiremo
svim svojim najvišim slojevima
Jakša Fiamengo
Split |
petak, 10. kolovoza 2018.
četvrtak, 2. kolovoza 2018.
LAKRIMATORIJ
Imam te svjetlosti
imam te gdje si glas
što me rekao što me drži
kao kamen pod tvrdim jezikom
gdje si zdjela svijeta
gdje si placenta zore
krušno nepce podneva
i pozlaćeni smiraj
imam te gdje je neizmjerno
tvoga bilja tvoga zvjerinja
ranjavam te cvijetom izazivam
brašnom i solju vinom i octom
imam te gdje si prosto more
gdje su premorena gdje puštaš
mlaz iz kamena iz pustare
gdje si sunce i gdje si žeđ
gdje si molitva blitva jod
gdje su te pune oči
gdje si drača što iskri
i užiže zvijezde dostiže
visinu tajne uzdah plamena
imam te gdje si suza
prepoznajem tvoje rublje
sada kad te je tako puno
u obrvama pod noktima
u posudi za milost
u spužvi i u oprostu
Jakša Fiamengo
imam te gdje si glas
što me rekao što me drži
kao kamen pod tvrdim jezikom
gdje si zdjela svijeta
gdje si placenta zore
krušno nepce podneva
i pozlaćeni smiraj
imam te gdje je neizmjerno
tvoga bilja tvoga zvjerinja
ranjavam te cvijetom izazivam
brašnom i solju vinom i octom
imam te gdje si prosto more
gdje su premorena gdje puštaš
mlaz iz kamena iz pustare
gdje si sunce i gdje si žeđ
gdje si molitva blitva jod
gdje su te pune oči
gdje si drača što iskri
i užiže zvijezde dostiže
visinu tajne uzdah plamena
imam te gdje si suza
prepoznajem tvoje rublje
sada kad te je tako puno
u obrvama pod noktima
u posudi za milost
u spužvi i u oprostu
Jakša Fiamengo
Split |
nedjelja, 29. srpnja 2018.
BAR SE NADAM
Bar se nadam kako ćete neku
zapjevati moju kad mi bude poći
kad mi bude da slušam kroz jeku
zadnju pjesmu zrikavaca u noći
kad mi bude da me se objesi
kad mi bude: što sam bio - jesi
Bar se nadam da će neko more
izliti iz stiha kojim tjera vale
neke moje večeri i zore
štap prosjački, knjige i sandale
kad mi bude kruh užitka prijesan
kad mi bude: što ćeš biti - jesam
Bar se nadam: uzet će u ruku
netko moje rime i zapis intime
gonetati, razdijeliti puku
kada skončam u progonstvu zime
i bespućem kad nastave ceste
kad mi bude: što će biti - jeste
Bar se nadam: uzet će u usta
netko moje ime, izreći što treba
kad mi tijelo posrne i susta
i u kamen urežu se neba
kad izlijem svoje zadnje piće
i kad bude: što će biti - bit će
Jakša Fiamengo
zapjevati moju kad mi bude poći
kad mi bude da slušam kroz jeku
zadnju pjesmu zrikavaca u noći
kad mi bude da me se objesi
kad mi bude: što sam bio - jesi
Bar se nadam da će neko more
izliti iz stiha kojim tjera vale
neke moje večeri i zore
štap prosjački, knjige i sandale
kad mi bude kruh užitka prijesan
kad mi bude: što ćeš biti - jesam
Bar se nadam: uzet će u ruku
netko moje rime i zapis intime
gonetati, razdijeliti puku
kada skončam u progonstvu zime
i bespućem kad nastave ceste
kad mi bude: što će biti - jeste
Bar se nadam: uzet će u usta
netko moje ime, izreći što treba
kad mi tijelo posrne i susta
i u kamen urežu se neba
kad izlijem svoje zadnje piće
i kad bude: što će biti - bit će
Jakša Fiamengo
Split - Prokurative |
četvrtak, 26. srpnja 2018.
BOG NAD PJACOM
Ko da tuče posred mene tako tuče
Sat nad pjacom i u njemu, svom podnevu,
Ko da skuplja cijeli grad, sav muk i vrevu
Da podijeli s nama vrijeme svemoguće.
Ko da cijeli grad izbija, ko da zbraja
Za navijek sve svoje prisutnosti bijele,
A i nas nadasve; od svjetlosti cijele
To što jest i jesmo u zvonu svom spaja.
Još i sad sjenom na pločnik izlizan
Po dnevno pričešće sred uvale rodne
Dolazim pred njegov vječni mehanizam.
I dok skuplja ure što u suncu bježe,
Sa svakom pomnožen (da se ne razvodne),
Tuče on i sve nas u zagrljaj steže
U podne na trgu, u trgu na podne.
Jakša Fiamengo
Sat nad pjacom i u njemu, svom podnevu,
Ko da skuplja cijeli grad, sav muk i vrevu
Da podijeli s nama vrijeme svemoguće.
Ko da cijeli grad izbija, ko da zbraja
Za navijek sve svoje prisutnosti bijele,
A i nas nadasve; od svjetlosti cijele
To što jest i jesmo u zvonu svom spaja.
Još i sad sjenom na pločnik izlizan
Po dnevno pričešće sred uvale rodne
Dolazim pred njegov vječni mehanizam.
I dok skuplja ure što u suncu bježe,
Sa svakom pomnožen (da se ne razvodne),
Tuče on i sve nas u zagrljaj steže
U podne na trgu, u trgu na podne.
Jakša Fiamengo
Trogir |