UPUTE ZA RUKOVANJE

Upućujem riječi u ono što ne razumiju

u prikrivena svojstva nerazvijene namjere

navodim ih na posve nepoznate snage

razvodim ih po temeljitim sadržajima

imenujem glagole kojima bi mogle prostrujiti

napučujujem ih stanjima koje valja pokrenuti

otkrivam ih izgubljenim očima

pokušavam obnoviti što su zaboravile

otkazujem im posluh da ih ne iznevjerim

najradije ih zatječem na pustim mjestima

punim ih prostorima kako bi se iskazale

pružam im ruku nagovaram ih na pozdrav

izdržat ću s njima i najteže kušnje

dajem im sve ovlasti govora

izuzimam iz riječi ono što ne izriču

Jakša Fiamengo

Split

NEDJELJNO JUTRO

Neka si tisuću puta blagoslovljeno
bijelo jutro u čistoj košulji
Neka si ljupko poput izvora u čijoj se
svjetlosti iznova obnavljam
Neka si kao rosa da me ljubiš i kao
nevjesta da me prstenuješ nježnošću
Neka si  sve što mi je ljepota namijenila
I nakon toliko treptaja još je u mom oku
onaj blagi uspon uz vinograde, još ona
zvona dubu titrave niše u proljetnom
uzduhu, još je ona božja žutika rasuta
diljem uvale i svečana samo za nas
Bijelo moje jutro, obiteljska sliko
iz dana pobožnosti, prilazim ti sa
svih strana, nazdravljam ti i nosim
mir da me imaš na pameti pa nek nam bude
koliko je dana toliko i tvojih blagoslova


Jakša Fiamengo

Solin

KORIZMENA

U ono sam posno pasionsko doba
Usred gluhih zvona i zastrtih slika
Sav natopljen tugom tamnih krajolika
Pun tjeskobe bio čuvar Božjeg groba.

I dani bez svjetla, dio iste muke,
Bili su i još su pjesma koju sluša
Tugaljiva moja samostanska duša
Dok Pilati posvud i sad peru ruke.

A i grob u meni, onaj grob u meni,
Oni ljuti dani, smrću poniženi,
Pune me samoćom, nude slamu pruće...

I trnova kruna, čavli, ocat, spužva,
Sve me to zlom vodi, bičuje i gužva.
Dok siv kao vrijeme čekam Uskrsnuće.

Jakša Fiamengo 

Split - Marjan

GOLGOTA

O, Gospode, tvrdo li je
Teško drvo na kom jesi,
O, Gospode, moli za nas
Kada budeš na nebesi!

I gledajuć kaplju rujnu
Što iz tvojeg srca kaplje,
O, Gospode, oprost čujem
Što ga tvoja usna šapće.

I osjećam što ti zbori
Od očiju suza vruća,
Da ne može nikad biti
Bez Golgote Uskrsnuća.

Silvije Strahimir Kranjčević 

Solin

DOBRA NE VIDIM

dobru se ne nadam
smrzla mi zemlja drijema

ni na slobodu
nitko više ne misli
tko zna što se sprema

posadi ženo krumpir pokraj kuće
i povrće koje uz to može stati
gladi još nema

mrzim sve koji se u domovinu kunu
takvi živog čovjeka
poslije neće znati

zatvori prozore i zastore navuci
bar sada dok još čovjek može
prije groma da se odmori

pusti me da dugo u noć čitam
do jutra zatvoren u kući
od cijelog bdijenja neću više ništa

osim da se pitam

ima li negdje ta zajednička ljubav
jaka kao taj kruh za sutra

Nikica Petrak

Solin

KAD LUDILO POSTANE OPĆE PRIHVAĆENO

tada će svi biti zdravi
kad zdravlje bude bolesno
tada će svi biti bolesni
kad bolest prerasta u zdravlje
to je prelazni period zdravlja
pjesnik već živi s duhom svetim
i razara se u svom rastu
a čovjek s životom sekretara
čuva veliku tajnu

lijepa ženo s nožem u grudima
nitko te neće oplakati
i past ćeš plijenom lešinaru
jer umije sačekati

kad bude poluvrijeme profesori
pronać će dva-tri razloga
zelene mrlje na tvom licu
i rebra rasporena do dna

kad bude poluvrijeme sazvat će
dva-tri hitna sastanka
blatna će se Sava valjat
od zida preko zidova

književnici će bez jaja
spoznajne pjesmice pripjevat
nadležni će organ glasno
kraj magnetofona zijevat

a dotle ćeš vjerni zbore
lajat psalam u sav glas
o repačo ex oriente
prospi žarki sjaj na nas

Nikica Petrak 

Zagreb- ZOO

  

PRIZNAJEM....

kad god mi ustreba
u gomili Te potajno dotaknem

blago me pogledaš
i ne kažeš ništa

dok ruku vješto sakrivam

Antun Matošević 

Solin