DANI SU TE NOSILI

Dani su te nosili nespretno na leđima
i kosti ti savijali u žurbi po neravnu putu.
Godine su te prtile i vukle kao pastorče.
Putovao si svoj put na grbači vremena
kao na mučilištu. Utroba ti je bila prazna
od trešnje, glava nabrekla od klimatanja,
noge, bez stremena, teške i produljene.
Teglila te iznemogla i hroma životinja:
zakašnjavao si na sve vlakove i dugo čekao
po svim čekaonicama, spokojan i šutljiv.
Putovao si uz sporu vožnju, stajao na svim
beznačajnim stanicama, uklonjen s glavnih
tračnica, da bi projurili brzi ekspresi.
Uvijek strpljiv i tih, mrtav od duga drumsanja.
Uvijek strpljiv, i eto, začudo, ipak si stizao
na svoja škrta odredišta; uvijek malo prekasno,
ali si stizao, i često si znao biti sretan,
mnogo sretan - na dolasku.

Nikola Milićević

Kaštel Gomilica

  

SVIJETLEĆA TIJELA

Od svih svjetlosti

ona s tvoga tijela najjasnijeg je sjaja

i kako se nijansira dnevno vrijeme

(dnevno kao svjetlo na našem trgu)

tako se i tvoja svjetlost

na različite načine širi i skuplja

u svojim najosjetljivijim točkama

slično kao u strujanju krajolikom

kao u prostoru postaji jasnog jezika

i sve mi se više čini kako ti i nisi tek jedno

već sva svjetleća tijela u jednome

sve što je u suglasju s ljepotom

sve ono što i moju svjetlost

u svojim žarištima okuplja

pridodaje joj svoju energiju

kao što to čini more obala sat nad trgom

kao brod koji je jednako krcat

i svjetlošću i vremenom

vremenom zajedničkog nam svjetla

Jakša Fiamengo

Šibenik

KRAJ LJETA

Sad je ljeto

moja kuća s pogledom na kišu

razbijena sunčeva strategija

ohola rabljena vrućina

raspršeni fotoni

izbezumljeni izgubljeni

poput turista u plastičnim kabanicama

ispirem mjesto odakle me gledala

Jakša Fiamengo

Podstrana 

POZAJMLJENI PREDJELI

Izravno, iz različitih slika

najčešće preuzimam i one koje mi se

iz sveukupnih svojstava dana

nameću kao štap, plaho lice, mnogoznačna riječ

preuzimam mjere da se u me utisnu

na način na koji sam izgovoren, u čiji sam

visokim snovima oblikovan

navijek i za svaku kušnju

vratit ću ih kad im više ne zatrebam

Jakša Fiamengo

Šibenik

  

METAMORFOZA

Stari grad i večer prolaze kroz mene

ravnomjerno, po nekom svom biološkom satu

prolaze kao blizanci zagledani u more

kao umorni strojevi, teški zaveslaji

kad jedan izostane onaj drugi ga nadomjesti

uz svoje preuzima i njegove mjere

i uvijek ih je dovoljno da uspore trošnost

razmijenjuju rečenice, koprene, slaba lica

u koferima im prašina, na glavi led

Pretvaram se u  njihove otežale otkucaje:

zaboga, što se to sve u mene pretvara!

Jakša Fiamengo

Šibenik
 

U MORU DANA

U moru dana ima jedan dan.
Bože moj, gdje je njegov sjajni stan?
U moru snova ima jedan san.
Bože moj, gdje je, od čega je tkan?

Nikola Milićević

Split

MOLITVA ZA DOBROTU

Bože koji me razlikuješ od svega što nisam

koji me dovršavaš u prostoru gdje ne postojim

daj mi snagu da se učvrstim u svemu što je stvarno

zadaj me mjerama od kojih rastem prema sebi

daj mi mnogostrukost da mogu bolje živjeti

učini me dobrim i za one koji mi dobro čine

usmjeri me ljepoti spajanja dva tamna vremena

upotrijebi me na način da opravdam ovu svjetlost

produži me do u vrijeme koje me spominje

zavjetuj me onima koji još uvijek u mene vjeruju

Jakša Fiamengo

Biograd na Moru