METAMORFOZA

Stari grad i večer prolaze kroz mene

ravnomjerno, po nekom svom biološkom satu

prolaze kao blizanci zagledani u more

kao umorni strojevi, teški zaveslaji

kad jedan izostane onaj drugi ga nadomjesti

uz svoje preuzima i njegove mjere

i uvijek ih je dovoljno da uspore trošnost

razmijenjuju rečenice, koprene, slaba lica

u koferima im prašina, na glavi led

Pretvaram se u  njihove otežale otkucaje:

zaboga, što se to sve u mene pretvara!

Jakša Fiamengo

Šibenik
 

U MORU DANA

U moru dana ima jedan dan.
Bože moj, gdje je njegov sjajni stan?
U moru snova ima jedan san.
Bože moj, gdje je, od čega je tkan?

Nikola Milićević

Split

MOLITVA ZA DOBROTU

Bože koji me razlikuješ od svega što nisam

koji me dovršavaš u prostoru gdje ne postojim

daj mi snagu da se učvrstim u svemu što je stvarno

zadaj me mjerama od kojih rastem prema sebi

daj mi mnogostrukost da mogu bolje živjeti

učini me dobrim i za one koji mi dobro čine

usmjeri me ljepoti spajanja dva tamna vremena

upotrijebi me na način da opravdam ovu svjetlost

produži me do u vrijeme koje me spominje

zavjetuj me onima koji još uvijek u mene vjeruju

Jakša Fiamengo

Biograd na Moru

MLADIĆI

Mladići su preskočili dvije rijeke
u potjeri za vremenom.

Pjevale su im zvijezde i ribe
i djevojke su im darivale svoje oblike.

Na obalama vijore kose...

Pjevale su im zvijezde i ribe
i ustalasana tijela žena.

Mladići su preskočili dvije rijeke
u potjeri za vremenom.

Josip Pupačić

Cetina

PRVA JUTARNJA

Konačno, i vrijeme se maklo

mogao sam ga tek donekle slijediti

pogledavao sam na njega

i kroz kamen i uz vjetar i niz sjećanja

Dioklecijanovom ulicom i sad bučno prolaze

(kao da kuljaju iz zabranjenog podzemlja)

stari namještenici, podanici pijevnih vina

već su svukli uredska odijela, tkana toliko stoljeća

već su i lica uspjeli promijeniti

dok u već poodmakloj melodiji dana

ispijam prvu jutarnju, pribrajam

što mi je od noći preostalo

novine su posve odustale od važnih novosti

dan se već kocka u svoju svjetlost

polako, kao da neće, kao da se stide

pritječu turisti, izbijaju požari

ne znam odakle sam se vratio

nitko mi ne zna reći kamo to idem

Jakša Fiamengo

Split - Peristil

VIDIKOVAC

I s ovog mjesta vidi se cijela luka

sve što je spremno na se preuzeti teret

mijene nabujalih godišnjih doba

sve što je tu ili privremeno tu

brodovi koji ispunjavaju dužnost plovidbe

oni redovni i oni koji redovito kasne

oni pravodobni i oni izvan reda vožnje

lučki radnici, uskomešani putnici

gledam ih, zauzimam najbolje pozicije

pratim gibanja, one zarad posla i one bez posla

bezbrojne pokrete ljudi, njihove misli, naume

motrim na njih, što nose, što nemaju

računam na njihovu punu predvidivost

a kad odem zamolit ću ovu poglednu stijenu

nek mjesto mene sve živo gleda, nadgleda

i nek mi poslije sve ispripovijedi

čak i ono što ni o sebi nisam znao

Jakša Fiamengo

Hvar

PRED OLUJU

Dugo si već od onih o kojima se ne govori

posve si se odvratio od razložnih stvari

vidljiv moguće tek po pucketanju grančica

po jedva čujnoj škripi u potkrovlju

nerazumljivom pokretanju prozirnih zavjesa

uzalud se domišljamo zašto se zanjihao plamen

tko nam se to obraća iz treperavih voštanica

ni zvono te više ne umije ni na što opomenuti

u tako smo malo toga sigurni

teško nam je prihvatiti pruženu ruku

stolice se same od sebe pomiču

šuma je tek jedna nama tako slična pritajena magija

nije rečeno da išta postoji iza njenih vrata

odavno već nisi od onih koje se ovdje spominje

nadolazi nešto prenosi u nas svoju tamu

otkupljuje nas od mirisnih počinaka

titra lišće pretkazuje podsjeća

šumovi se sami od sebe umnogostručuju

valja iz krajolika brzo pokupiti more

i sve druge važne pojedinosti

Jakša Fiamengo

Split - Žnjan