CETINA

(Zapisano na kamenu)

Nije to nikakvo čudo,
ali, pogledajte je:
potopljeno selo
i ljepše klisure
od bilo kojeg grada.
Brza je
i mirna je.
Pogledajte je,
kad se suton okupa:
tri ovce na otoku
i jedno magare.
I sve je potopljeno.
Samo jedan jablan
gleda svoj stas
u vodi...
Nije to zato
što Cetinu volim;
ali, ovakvog grada
još nisam vidio.
Bože moj, - Cetina!

Josip Pupačić

Cetina

MOJ SVIJET

Kad sam imao šest godina
Svaku sam rijeku zvao Cetina,
Svaku planinu Mosor,
a svaki otok Brač.

Bože,
kako je moj svijet bio velik.

Ivica Sorić Suri
 

Cetina

DALEKO MOJA

Sve što bih ti mogao reći il dati
u ovoj maloj vrtnji koja je netom počela
bila bi samo tiha jeza, tiha vedrina

Sve iz bolova, iz bujnih perivoja
u ovom času što ga se plašim
Al to ne mogu glasom, šapatom, pjesmom

Negdje u treperenju krvi, zglavcima, dahu
nosit ću te prema tuđini
ko mornar more

A ti, i tako sama
ostat ćeš daleko moja
daleko moja
bez mene, bez nas, bez svega


Josip Pupačić

Cetina

VODO, DUBOKI ZDENČE

Vodo, duboki zdenče, ženo, urno ljubavi
nadnijet nad svoje lice
u tvoje utisnuto
nad tajnu svjetlost nagnut, nad zvijezde potonule

u tamnom sjaju bezdana tvoj lik očekujem

Nadnijet nad svoje lice
u tvoje utisnuto strašnom voljom sudbine
iz duše vapijuće
u crnom bedemu straha, u ponornoj tišini
dozivam tvoje ime

tražim neznano biće

Nad tajnu svjetlost nagnut, nad zvijezde potonule
modrinom nestvarnih zjena na drugu stranu tebe -
u vječnost pogled bacam
da tvoju dušu takne

nek odjekne, procvjeta od kobna dodira

U tamnom sjaju bezdana tvoj lik očekujem
tvoj lik od nestalna svjetla, od nedostupne vatre
Hoću taj lik
Tvoj zov u svojoj krvi čujem

u crnoj sobi bez vrata u srce zakovanoj


Josip Pupačić

Cetina

USPAVANKA MORU

Spavaj, spavaj,
more drago.
Dosta si se
naigralo,
odviše se
razigralo,
valjuškalo i mreškalo,
ludovalo,
propinjalo,
o hridine
udaralo.

Smiruješ se...
Tako treba...!
Gore s neba
stari mjesec
bdi nad tobom,
dok plovi nad
tvojim logom.

Spavaj, spavaj,
ja ću s tobom...!

Zlata Kolarić-Kišur

Makarska

PJESMA KOJU NE ŽELIM DOVRŠITI

U kući od kartona,
na komadiću livade,
s kriškom prostora u džepu

Ili u kugli
ručnom radu grnčara,
u ljupkoj sobici na vidikovcu,
u odbačenoj kanti za benzin

Ma, u paukovoj mreži
pripremit ću ti ležaj,
u izresku iz novina,
u školjci desnog uha

Čuvat ću te kao zjenicu
kao nebo u zalazak sunca
kao riječ bez koje se ne može

Isisani iz vremena
izrezani iz prostora
s mladošću u krvi
tko će nam stati na kraj

Jagoda Zamoda

Šibenik - hotel Panorama, kod Šibenskog mosta

  

NA POSVE GOLOM TLU

Na posve golom tlu nema više milosti

na posve golom tlu
lice mrtvaca pomaknuto u predio osmijeha

na posve golom tlu
lice živih uronjeno u progonstvo

rasprostire se život u nevidljivom
ljudska vjera kruži kao mjera milosti
ljepota svedena na kušnje krug

to je zemaljska razboritost kao dobrota
u kojoj se ljubavlju započinje nova žrtva

na posve golom tlu
neutaživa rika iz svijeta koji traži nadu

na posve golom tlu oružje pjeva

na posve golom tlu
pravda se vratila u izmet preživjelog

stran i nepoćudan prostor prelijeće ptica
krilo joj dodiruje sjenu u svijetu

na posve golom tlu
naučili smo živjeti uz žrtvu

Mate Ganza

Šibenski most