FJERA

Gušti su bili điravat

Po Rivi gori, doli,

na fjeru Svetoga Duje

i nosit koji balun,

oli fišćot, ol' puvat u trunbetu…

kornet, kamiš, kutlaču,

Riva puna ka šipak.

Nać će se srićnik

Ol Bračanin, ol Vlaj,

ol Splićanin –

ča će izvuć tonbulu

i bit će sritan

baranko na dan

Svetega Duje…

pa će mu se parit

da zvona ča zvonidu

ne zvonidu zaraj Svetega Duje,

ven njemu veseje

            i čast činidu…

Ante Parčina 

Split

EPIGRAM SVETOM DUJMU

Prvače ilirske zemlje, kog kruna svetačka resi,

      smjerno kog štuje sveđ mora dalmatinskog val,

Dika Splita si Ti, pod čijom zaštitom svetom

     Tvoj u sigurnosti grad ugodan provodi vijek.

Svetom pepelu puk pred oltarom duboko se klanja,

     Ištuć dobočinstva dar: primiv ga, pjeva u glas.

Svjedok je čudesan Izvor i blaga s nebesa Ti ruka,

     Kojom od grada si svog mnogi odvratio bič.

Biskupe dragi, s visina obazri na harnu se pjesmu

     Pobožna muza što sad pjeva je s auzonskog tla,

Gdje kao pobjednik blistaš u vječitoj svjetlosti sretan

     I gdje ko čuvar si znan budno nad stadom što bdi.

Tartarske spilje kad zvijer, da proguta me, ričući dođe,

     Ovcu, što Tvoja jest, prihvati, Pastiru, Ti.

 

 Tebi na današnji dan se, o Dujme, rastvorio Olimp;

              Danas i pjesnik Ti plod srca posvećuje svog.

 Ivan Dražić

 splitski kanonik, hrvatski pjesnik i prevoditelj

 

Split - katedrala Sv Duje

LJUBAV JE U TEBI NEPOTKUPIVA

Gledao sam te kako se odmah iza vrata
rasplineš. Tek u ovoj sobi ti si ona
koju oboje ljubimo. Malo nespokojna
zbog tolikih čestih promjena i stoga uvijek
tako jednostavna, kao nebo u svitanje.

Ali nebo koje se žari. Sanjiva od plamena
koji u tebi spaljuje sve što nije ljubav.
Ideš putovima koji bi se unaprijed mogli
izračunati. Ti neproračunata! S osmjehom
žuriš prema skoroj propasti.

Kao da znaš da je vrijeme ljubavi
jedino prekratko. Ni mene ne čuješ
kada u kutu sobe jaučem zbog nemoći
da prevarimo vrijeme. Jest, ljubav je
u tebi nepotkupljiva. I ti samo nju poznaš.


Slavko Mihalić

Makarska

POVRATAK

Ti i ne slutiš

moj povratak i moju blizinu

U noći kada šumi u tvom uhu tiha mjesečina

znaj:

ne koraca mjesečina oko tvoje kuće

Ja lutam plavim stazama u tvojem vrtu

Kad koracajući cestom kroz mrtvo svijetlo podne

staneš

preplašena krikom čudne tice

znaj:

to krik je moga srca s blizih obala

I kad kroz suton vidiš crnu sjenku što se miče

s onu stranu mrke mirne vode

znaj:

ja koracam uspravan i svečan

kao pored tebe

Antun Branko Šimić

Makarska

NJEZIN SAN

Ona je htjela u noć tihu, snenu,
Sa šljunka, što sav blista od bjeline,
Da odrežem dvije plahte mjesečine
Pa da ih stavim na postelju njenu.

I ona htjede, od sunčane trave,
Sa koje sjaj se nije nikad sruno,
Da pravim jastuk mekši nego runo;
Pa da ga metnem ispod njene glave.

Sad spava. Sanja. - A ja dugo stojim
Uza nju. Bdijem. Znam, čega se bojim.

Oda sna toga kad se ona prene,
Prepoznat nikog neće. - Pa ni mene.

Vladimir Nazor

Makarska - pogled na Brač

BUDUĆI PJESNIK

Miruju krošnje pinija, vjetar
Ne šumori, a sunce se naginje
K zapadu. U parku, na stazama, djeca
U igri viču. Ima li med njima, možda,
Budući koji pjesnik? Jednog će predvečerja
Doći za kameni stol, i pisati pjesme.
Kao ja sada.

Dragutin Tadijanović

Makarska

NEBO

Nebo je modro platno
Na kojem nevidljiva ruka
Bez prestanka nove oblike slika:

Pogledaj, u dnu neba slatko pase
Stado ovaca u bijelom runima.
Gdje im je pastir?

Rumeno cvijeće cvate
U mirisu
Do neba.

U nebeskim pašnjacima
Moja draga baka
Čuva goveda.

Dragutin Tadijanović

Makarska