ponedjeljak, 4. travnja 2016.

JA MIŠLJAH...

Ja mišljah: evo, proljetna je šuma,
Što okuplja me peludom i cvijećem,
Gdje samo šapat bijelih vila srećem
I ptica, što se igraju sred druma.
Ja mišljah: evo, pod nebesa lijećem
U pjesmi srca - u okrepi uma!

Ja mišljah: evo, otvori se nebo
I anđeo preda me došo je i veli:
No, i tebe smo, gle u raj izveli,
Pa grij se za sve, što si dosle zebo,
Veseli se, veseli se, veseli!
...Ja mišljah eto, otvori se nebo!

I htjedoh reći Bogu ili komu,
Što raskidano srce moje znade:
Produži čas moj, živjet mi valjade -
Sav raj u oku preliva se momu,
I ne tjeraj me, gdje mi noga stade
Jedanput jedva na prag raju tvomu!

Ja mišljah tako...nu ja ne znam kako,
Tek sudba hoće da začara šumu:
I sve je kamen - cvijet i ptić na drumu,
Al idol dragi sve se nježi lako
I smiješkom tepa i srcu i umu -
Ja gledim u nj i ne smijem da bih plako!

Silvije Strahimir Kranjčević
Solin

nedjelja, 3. travnja 2016.

MOJE PJESME

Mnogi su, prije mene,
Pisali pjesme.
Zar je potrebno
Da i ja pišem?

Ne bi li ljepše bilo
Da gledam
Kako trešnje cvatu
I oblaci putuju?

Zar nisu tvoja usta
Slađa
Od mojih pjesama?

Nisu li pogledi tvoji
Ljepši
Od mojih pjesama?

Dragutin Tadijanović
Solin

subota, 2. travnja 2016.

JELENA VEZE

Pod kruškom u cvatu
Ona maramu veze.
Stara kruška na vjetru glavu sagiba.

Na mladoj, dragoj ruci
Prsten zeleni.
Jelena sluša: u daljini šume jaseni.

U vezenju, u mislima skrovitim,
Čini joj se da on dolazi.
Al ne! To vjetar ljulja granje zaspalo.

Ona veze
Ispod kruške zlatnu maramu.
Zar ne čuje, u daljini, žamor svatova?

Dragutin Tadijanović
Solin

petak, 1. travnja 2016.

LAKO TI JE, TEŠKO TI JE

Lako ti je suncu suncovati
Lako ti je nebu nebovati
Teško ti je gladnu gladovati
Teško ti je žednu žednovati
Lako ti je ludu mudrovati
Teško ti je mudru ludovati.

Jure Kašetelan
Split

četvrtak, 31. ožujka 2016.

EPITAF

Suputnice moja,
ako imademo djecu,
ispričaj im
kako otac njihov stinu
za tvarnu zemlju
pjevajući.
Za tvarnu zemlju.

Veselko Koroman

Plitvice


srijeda, 30. ožujka 2016.

PUTOVANJE

Napokon smo sami u tom dvorcu praznom.
Umorna od puta ostala si sa mnom.

Bijela si i mirna kada sklapaš oči,
predjelima sjajnim sada ćemo poći.

Nema na tvom licu nemira, ni sjene -
zauvijek si draga zaspala kraj mene.

Tonemo u mraku, ali tu gdje ležiš
probija se svjetlo, ili mi se smiješiš.

Sigurni smo sada, nježna si i plaha,
ali ovdje nema života ni straha.

Sad nas more čuva, sad nas kriju kiše.
Jedno zvono zvoni - ne čujem ga više.

Arsen Dedić 
Kaštel Novi

PODARI MIR

Podari mir rahlim poljima
i izranjenoj zemlji povij ranu!
Ispruži ruku nad olujno more
i vrati spokoj razbješnjelu valu!

Saberi sve raspršene k domovima
i potištene (pogažene) podigni iz kala!
Pruži ruku svim ranjenima
i napoji usta što žeđaju pravde!

Budi s nama,
budi sa svima,
jer mrači se!

Obnovi nas i  obrati sve!
Ne skrivaj lica svoga!
Podari pokoj svima mrtvima!

Ivan Golub
Kaštel Novi