ponedjeljak, 4. travnja 2016.

JA MIŠLJAH...

Ja mišljah: evo, proljetna je šuma,
Što okuplja me peludom i cvijećem,
Gdje samo šapat bijelih vila srećem
I ptica, što se igraju sred druma.
Ja mišljah: evo, pod nebesa lijećem
U pjesmi srca - u okrepi uma!

Ja mišljah: evo, otvori se nebo
I anđeo preda me došo je i veli:
No, i tebe smo, gle u raj izveli,
Pa grij se za sve, što si dosle zebo,
Veseli se, veseli se, veseli!
...Ja mišljah eto, otvori se nebo!

I htjedoh reći Bogu ili komu,
Što raskidano srce moje znade:
Produži čas moj, živjet mi valjade -
Sav raj u oku preliva se momu,
I ne tjeraj me, gdje mi noga stade
Jedanput jedva na prag raju tvomu!

Ja mišljah tako...nu ja ne znam kako,
Tek sudba hoće da začara šumu:
I sve je kamen - cvijet i ptić na drumu,
Al idol dragi sve se nježi lako
I smiješkom tepa i srcu i umu -
Ja gledim u nj i ne smijem da bih plako!

Silvije Strahimir Kranjčević
Solin