ODA MRTVIMA

Sada nije čas da se zaustavi vrijeme
sada nije čas da se sahrane mrtvi
koji borave u tijelu,
u kamenu što nas razdvaja
u prisutnosti mora,
u središtu vatre,
u plamenu koji gorimo,
u voću hladnom koje cvjeta,
koje se čini da cvjeta
u čaši
punoj drugoga svijetla.

Sada nije čas da se zaustavi vrijeme,
jer nitko nema takav san kao mrtvi
i nitko takvu želju za pustolovinom,
ni sposobnost da se uznemiri,
da bude drugačiji
da bude plašljiv i da plače
svojim najljepšim
plačem.
Nitko nema toliko snage
da bude miran
i druge želje
da se umara,
da govori ili da šuti,
da se sjeti ili da zaboravi,
da izabere od stotinu misli
onu koja ga ne privlači.

Sada nije čas da se sahrane mrtvi,
jer oni mijenjaju svoje oko
u zrcalu od voska
i svoje tijelo u igračke zemlje
i svoj sluh miran i prazan,
ali ne mijenjaju lice
u plamen koji ih čuva.
Vezani ovom tišinom,
nagovoreni da budu mirni,
mrtvi su skriveni od pretjerane ljubavi neba.

Zvonimir Golob
 

Kaštel Sućurac

Kaštel Sućurac - Spomen ploča žrtvama Savezničkog bombardiranja 05.12.1943. u 15.05

KRAMPUSOV OGLAS

Djeco, ne slušajte
što Nikola vam veli.
Neka vam nabavi računala
ako uredna pisma želi.
Uostalom, tko mu je kriv
što je star i što čitati ne vidi.
A vi pišite što ružnije možete,
neka se nitko zbog toga ne stidi.
A ni neurednih soba
neka se djeca ne boje.
Zato Nikola Sveti
ima anđele svoje.
Sve vam to poručuje krampus,
koji samo zločestu djecu cijeni,
jer trebat će mu i više šiba
što vi budete neposlušni i lijeni.

Nevenka Videk

Split -City Center1

OGLASI SVETOG NIKOLE

Svim djevojčicama i dječacima
na znanje i ravnanje:
Pripazite na pisanje!
Slova k'o jaja, kvake i kljuke
zadaju mi nevolje i muke.
Ne mogu vaša pisma pročitati
pa anđele moram neprestano
nešto pitati.
Zato da bi se izbjegle
kojekakve zbrke, zabune,
zamjene i hrpe problema
upozoravam vas na vrijeme:
Reklamacije nema!

Svi dječaci i djevojčice,
pripremite čiste cipelice.
Do šestog prosinca
prozori neka blistaju
poput sunca,
a i sobe neka ne budu
u neredu, molim.
Po razbacanim igračkama
hodati ne volim!
Također, uvečer pokušajte
što prije zaspati
da bih se mogao
u kuće ušuljati
i nesmetano darove podijeliti,
kako biste se ujutro mogli veseliti.

Nevenka Videk

Solin

KAKO TO BIVA

Prokazan onako kako to i biva:
po jednom od svojih. Priveden
negdje pred zoru u sate kada se
ne vidi i ne čuje.

A pamte ga s raskrižja
gdje putovi vode gore
i dolje, tamo i ovamo.
Pamte ga po životu
koji je odudarao i po
odsjaju u njegovim očima.

Trećega dana po uhićenju
čula se već glasnija priča:
ima ti nešto! A četvrtog,
petog i šestog dana još
glasnija: ima, ima tu nešto!

Onda je narod utihnuo. kako to
obično biva.

Potom je uslijedio sud, pa presuda
i pečat. Ispod pečata: ima pravo
na žalbu ili nema pravo na žalbu.

Kao što obično biva: ima te
                                  nema te.

Ivan Tolj

Split

JABLANOVI SE PLAŠE OLUJE

U suton jablanovi podižu glave
i čude se: tko će to večeras u drvored doći,
da ga nebesa blistavim rujem slave
i pozdravne mu vatre pale na rubovima noći?

Oni primiču glave, tiho, jedan uz drugoga,
jer ne znaju što su im sjene tako blijede.
Zar su možda od tog čekanja dugoga
osjetili kako im kose starački sijede?

Njihova vitka koljena počinju sad već da strepe.
Velikim očima gledaju u tamu gustu.
Boje se da od munja ne oslijepe.
Tko će ih onda voditi kroz noć gluhu i pustu?

U mrtvom mraku oni za milost mole
i znadu: da su im sjene sve tanje i sve žuće.
Zavjetuju se: ako i ovu jezivu noć prebole,
cjelo će jutro suncu pjevati zahvalnice vruće.

Ivo Kozarčanin

Solin - Spomenik Isusu Kristu

PAS

U pustim brdima između Marbelle i Ronde
Što nemilosrdno sjećaju na naš rodni Velebit;
Koja bi mogla biti Velebit
A nisu Velebit
Kao što bih ja mogao biti bog
A nisam bog
- Da vam pravo rečem
Okružen zemaljskim mulcima
Jedva uspijevam biti polučovjek

U tim brdima dakle
Moj stariji brat Pero i ja
- S odgovarajućim gospođama -
Susreli smo jednom psa
Kojem je automobil oderao
Čitavu lijevu stranu tijela:
Mogli smo jasno vidjeti razvaljena rebra
Crnu rupu iza lopatice
Crijeva oko kojih se rojahu muhe.

Usporili smo vožnju kao da smo naišli na sprovod.
Pas je također zastao
Okrenuo glavu koliko je mogao
Ili koliko je bilo dovoljno
Da nas ravnodušno pogleda krajem oka
I kao s nekom nadom
Kao s namjerama koje nadmašuju razum
Nastavio hod po usijanoj kaldrmi
U pravcu mora i smrti.

Možda se vraćao da krepa
U rodnom selu?
Možda je tražio gospodara, budući pas?
Moždao je mozgao o krajnjoj svrsi
Pasjeg života, o tome
Da je mogao biti savršen pas
Kao što sam ja mogao biti savršeni bog
A ovako smo zapravo svatko na svoj način
Samo leševi u pokretu.

Uostalom,
Kako biste se vi ponašali
Na njegovu mjestu?
Razmislite što bi bila vaša poruka mlađima!

U mutnom pasjem pogledu
Ukoliko je uopće nešto odražavao
Bila je samo zastrašujuća okolnost
Da je rodno selo daleko
I da gora iskustva tek dolaze.

Boris Maruna 

Makarska

DIJETE

Htjelo je dijete da moli,
da se potuži,
sa zričkom, sa travom,
s malom vrbom na otoku,
 s mjesecom u potoku,
Isusu!...

Htjelo je da ga moli,
da mu pripovijeda o bolesnom psu
o kozici s kojom se svaki dan vere u brda,
kako mu drača tvrda
nožice bose para,
kako mu oteše koricu crnog hljeba.

Htjelo je dijete
da se potuži, da se izjada,
a tog je toliko bilo -
da je zaboravilo!...

Đuro Sudeta

Solin