ŠUMSKA ČAROLIJA

Kad jesen na

šumsku stazu zakorači,

šuma se u zlatno presvlači.

Svako je drvo,

svaka grana

zlatnim prahom posipana.

I svaki list prije nego je pao

u zlatno se presvukao.

I rep prepelica,

i ševina krila

od tolikog sjaja

zlaćana su bila.

A kad je zraka sunca

postelju

našla u sjeni paprati,

poviče šumi:

-Vrijeme je za spati!

I sutra je dan.

Listopad tad magleno dahne,

šarenom lepezom još jednom zamahne

i šuma utone u san.

Vera Zemunić 

Plitvice

BACAM SRCE POD TUĐA STOPALA

                           1

Ti ležiš, oče, na groblju u Rastušju,
Iznad tebe noć je krila raskrilila,
Tavna noć, u kojoj kosti odmaraš;
Ne dižeš se rano pred zoru, ne odlaziš u štalu
Da konjima baciš sijena u jasle.

Polako trune hrastov križ
I vjetar lijeće nad grobljem
Ne dotičuć se lica tvog kao dok si bio živ.
Rosa pada po djetelini kraj potoka;
U kući je siromaštvo, mir i pljesnivost.

Ne brinem se da porodicu osnujem,

Nit lice da mi sja od sreće domaće:

Očinska kuća, daleko od mene, propada.

                         2
Da me nisi, oče, u školu poslao
Davno bih se bio već oženio:
Imao bih dva, tri sinčića.
U proljeće bih kopao, plužio, kosio;
S jeseni bih rakiju pekao i tukao se pjan sa susjedom.

Najposlije bi me sinovi moji sahranili,
U predvečerje kasno, blatnjavo,
Kraj ograde groblja, uza te,
Od davnine gdje leže naši djedovi.
I otišli bi zatim stoku napajati.

Ali ja bacam srce pod tuđa stopala:

Poznanici skreću glavom,

Govore da sam lud.

Dragutin Tadijanović

Muć Gornji - Crkva Sv Petra - zadužbina kneza Branimira

ODLAZAK BOGOVA

Odlaze šutljivi bozi,
na ramenu noseći stoljeća:
trudno, napuklo kamenje.

A nas klesače uz put
podare ozbiljnim,
slijepim pogledom.

Iznad njihovih glava
večer obrubljuje oblak.

Nama, zemnicima,
taj najljepši pokrov.

Taj grimizni oblak.

Viktor Vida

Solin

SUNCE NAD ORANICAMA

U svojoj sobici u kavezu Đačkoga doma
pod svjetiljkom električnom sjedim i zapisujem
kako hodam godinama gradskim ulicama
i razgovaram sa znancima
i svraćam se u gostionice i pijem
i vraćam knjige nepročitane
i lišće pada ujesen svenuto

A vršnjaci moji u mom zavičaju
urane u zoru i očešu konje
pa ih pod plug zapregnu
i svak na svoju njivu brižan odlazi
U svanuće zaore gvozden plug
i neumorno stane nizat brazdu pokraj teške brazde
(đerdanski teški niz)

A ja dragi prijatelju
dok ustajem iz kreveta
prije podneva
znam da se u mom zavičaju
muče ljudi kao stoka
i raskošno blista
s u n c e   n a d   o r a n i c a m a

Dragutin Tadijanović

Otavice - pogled sa brežuljka na kojem je Mauzolej Meštrović

SVJETLOZNAK NA RASKRIŽJU

Ti se uvijek žuriš da dostigneš one
Što projure u kolima uz brige i svežnje.
Računaš da jurnjava prestići neće
Njihove čežnje.

Ti uvijek bdiješ da ne zakasne oni
Koji se ne brinu što će biti sutra.
(Svaka se noć zacrveni od srama
U zrcalu jutra).

Ti se uvijek naginješ da dohvatiš one
Koje ubija samoća i groza.
Bole Te ožiljci opale jabuke i kruške
I vrisak kamena ispod teškog voza.

Ti uvijek pališ na raskrižju srca
Svjetloznak Tvojih rana,
Jer znadeš da nikakav mjerokaz upraviti neće
Tjeskobu naših dana.

Rajmund Kupareo

Solin - Spomenik Isusu Kristu spasitelju Svijeta - raskršće Širina

ZLATNI LISTOPAD

Preplavio grad

zlatni listopad.

Još jutros je bio skriven,

gustom maglom obavijen,

a onda gle!

Pojavi se iznenada

usred grada.

Sivu halju raskopčao,

sunčano se nasmijao.

S krošnje stabla

zlatnike je

rasipao.

-Bako, bako!

Gle, dukata!-

povikala unučica.

Baki puna torba zlata,

a na Maji

zlatnolista ogrlica.

Vera Zemunić 
 

Solin - Gospin Otok

DOHODAK JESENI

Jesen je iz gorskih sišla vinograda
Crvena u licu, nestalna u hodu,
Jabuke je zadnje u veselju stresla
I plašljive vrbe nagnula u vodu.

On dugo uz cestu, sa svijećom u noći,
Pruža kalež prazan da Mu dio dade:
Za komad kruha iznajmio njive
I za kalež vina plodne vinograde.

Sve će Mu to dati dobra, zlatna jesen
Za naknadu krvi srca probodena,
I jabuku k tome mjesto one što je
Bila ukradena...

Rajmund Kupareo

Solin- Spomenik Isusu Kristu