Stvaratelj Pakla i Raja
našao je Jedinu
koja vodi iz Šume k Suncu.
Veliki igrač
doveo je Sina
koji je Oca osvetio
i materi oprostio.
Potomak Telifasin
priveo je Lutaoca tragom jarčevim
do zlatnog žrtvenika Ljepote
na obali neumrle Helade.
Kad naši predci na obalu mora dođoše
s mačevima, kopljima i bojnim sjekirama
u ruci, pod šljemovima i šubarama, kapama
okićenim krilima ptica i rogovoma volujskim;
na konjima i kolima
mati je podigla sina da vidi obale
nove domaje.
Poglavica Hrvat je uzdigao ruku.
Pradid Sviolad nas doveo dotud
a kral Kluk mačem pokazao put
prama svijetu gdje ćemo biti sretni
i patiti.
Sve što je bilo, to je oprošteno.
Kvas i voda s neba.
Vino teče u usta.
Ulje se cijedi tijelima drvenim.
Mirišu šume u kojima je igrao
ples pastira bog kozonogi.
Iz gradskih žila zemlja se hrani.
Iz ljudskih tijela zemlja se rađa.
Iz zemlje izlaze ljudi puni kao klasovi.
Tijelo se rađa u pravednoj pšenici.
Krv se kupi u vinogradu.
Pravica opstoji nepokvarena u kruhu.
Krist, bog ove zemlje, hodi
po poljima hrvatskim.
To je siromašan mladić
koji je darovao
svoje haljine vojnicima,
svoje tijelo prijateljima,
svoju krv neutješnima,
svoj život bojažljivima,
svoj ponos ženama
koje su ga oplakivale.
Obnavlja se svakog dana u zemlji našoj,
u polju našem kao bog pretvorbe,
u kruhu
i u vinu,
što ga jedu i piju danomice:
skromni seljaci Hercegovine,
vinogradari u Dalmaciji,
ovčari u Lici,
konjari slavonski,
u kruhu i u vinu poštuju učitelja.
U spomen siromašnih mučenika
iz Žitnika, Uskoplja
i Trebarjeva:
prvi, prorok našeg puka i branitelj,
uskrisitelj svjetla naše domovine,
Otac domovine, drugi, svećenik Crvene Hrvatske
i treći novi Matija Gubec.
Hrvatska se sja u Kristu
- od Ahila do Helene -
i u Suncu,
u riječima davnog proroka
u haomi,
ispod brda u ravnici Persepolisovoj,
na polju solinskom i na obali Nina,
za dobru misao,
za zakon istine,
za vlast nad carstvom ljubavi,
za strpljivost i vjeru,
za dobrobit i opstojnost,
za besmrtnost
uime koje se moli puk hrvatski
na koljenima usred podneva,
i muče tele Bika i Djevice.
Ognjeni trag se pokazuje na nebu
poput repatice bezdane nevolje.
Za biće koje pjeva bez umora
u patnji i u otporu
kao ptica koja se
od stoljeća do stoljeća
rađa iz Pepela.
Zlatko Tomičić
našao je Jedinu
koja vodi iz Šume k Suncu.
Veliki igrač
doveo je Sina
koji je Oca osvetio
i materi oprostio.
Potomak Telifasin
priveo je Lutaoca tragom jarčevim
do zlatnog žrtvenika Ljepote
na obali neumrle Helade.
Kad naši predci na obalu mora dođoše
s mačevima, kopljima i bojnim sjekirama
u ruci, pod šljemovima i šubarama, kapama
okićenim krilima ptica i rogovoma volujskim;
na konjima i kolima
mati je podigla sina da vidi obale
nove domaje.
Poglavica Hrvat je uzdigao ruku.
Pradid Sviolad nas doveo dotud
a kral Kluk mačem pokazao put
prama svijetu gdje ćemo biti sretni
i patiti.
Sve što je bilo, to je oprošteno.
Kvas i voda s neba.
Vino teče u usta.
Ulje se cijedi tijelima drvenim.
Mirišu šume u kojima je igrao
ples pastira bog kozonogi.
Iz gradskih žila zemlja se hrani.
Iz ljudskih tijela zemlja se rađa.
Iz zemlje izlaze ljudi puni kao klasovi.
Tijelo se rađa u pravednoj pšenici.
Krv se kupi u vinogradu.
Pravica opstoji nepokvarena u kruhu.
Krist, bog ove zemlje, hodi
po poljima hrvatskim.
To je siromašan mladić
koji je darovao
svoje haljine vojnicima,
svoje tijelo prijateljima,
svoju krv neutješnima,
svoj život bojažljivima,
svoj ponos ženama
koje su ga oplakivale.
Obnavlja se svakog dana u zemlji našoj,
u polju našem kao bog pretvorbe,
u kruhu
i u vinu,
što ga jedu i piju danomice:
skromni seljaci Hercegovine,
vinogradari u Dalmaciji,
ovčari u Lici,
konjari slavonski,
u kruhu i u vinu poštuju učitelja.
U spomen siromašnih mučenika
iz Žitnika, Uskoplja
i Trebarjeva:
prvi, prorok našeg puka i branitelj,
uskrisitelj svjetla naše domovine,
Otac domovine, drugi, svećenik Crvene Hrvatske
i treći novi Matija Gubec.
Hrvatska se sja u Kristu
- od Ahila do Helene -
i u Suncu,
u riječima davnog proroka
u haomi,
ispod brda u ravnici Persepolisovoj,
na polju solinskom i na obali Nina,
za dobru misao,
za zakon istine,
za vlast nad carstvom ljubavi,
za strpljivost i vjeru,
za dobrobit i opstojnost,
za besmrtnost
uime koje se moli puk hrvatski
na koljenima usred podneva,
i muče tele Bika i Djevice.
Ognjeni trag se pokazuje na nebu
poput repatice bezdane nevolje.
Za biće koje pjeva bez umora
u patnji i u otporu
kao ptica koja se
od stoljeća do stoljeća
rađa iz Pepela.
Zlatko Tomičić
 |
| Solin - Salona |
