četvrtak, 23. ožujka 2017.

HIMNA ZORI

Na kamenu sjedim. Rani vjetar dišem.
Na koljenu mome papir se rumeni.
Gle, ljubavno pismo!... Ja ga tebi pišem
Sa suzom ganuća ko najljepšoj ženi!

Ti skitnice draga, što se vazda skitaš
Preko sviju ravni, planina i gora,
Ljepotice laka, koja uvijek hitaš
Zrcalima svojim - od mora do mora.

Tvoj poljubac vječno po zemlji se kliže,
Je l' kopno il voda, je l' plodna il pusta;
Sve se zemsko tiho ispod tebe niže,
A ljube ga, ljube rumena ti usta!

Koliko plamena - s toliko imena
Tvoja čudna svjetlost po svijetu se lijeva,
Svud jednako čista, tajanstvena - ista
Ko u davne dane Ahilova gnjeva.

Gle, ja ti se smiješim... Ti odagana tminu
Iz ovoga srca i dade mu volju
Da se s pjesmom tebi digne u visinu -
Jedna nova ševa na zlatnom polju!

Dobriša Cesarić

Makarska